Imam 55 godina, oženjen sam ,imam 2 djece: kćer 34 godine i sina od 14 godina. Živim u Sunderlandu, koji se nalazi na sjeveroistočnoj obali Engleske, uzgojem tiplera bavim se više od 40 godina.

Ja letim sa „Gordon Hughes“ linijom tiplera, pokušavao sam s vremena na vrijeme i s ostalim sojevima, ali samo za let. Ja nikad neću prijeći niti na jednu drugu liniju.

Treniram jato, svaka 3 dana po 8-10 sati

U natjecanju sa starim pticama 19:40h, a s mladim pticama 17:35h.

To bi mogla biti dobra stvar zbog priznavanje eventualnog postizanja svjetskih rekorda, ali za nacionalne rekorde i natjecanja,tu mislim da moramo dopustiti i drugačija pravila, zbog toga što su i različiti uvjeti u zemljama u kojima se ta natjecanja odvijaju. NTU pravila ne odgovaraju svima.

12.Ima li nešto što želite reći, a nije spomenuto, te koja je vaša poruka za kraj?

Dio ovog intervjua se odnosi na međunarodna natjecanja.Ja osobno mislim da je to veliki korak naprijed za ovaj sport te da to može samo poboljšati letove tiplera u budućnosti.

INTERVJU sa: gospodinom Tomislavom Dodigom SADRŽAJ

1. Molim vas da se predstavite. Odakle ste? Gdje živite? Koliko dugo držite tiplere? Kojem klubu (savezu) pripadate?

Rođen sam 1955 god. u Osijeku, gdje i danas živim. „Engleske Tiplere“ počeo sam držati krajem sedamdesetih godina, a prvi puta sam se s njima natjecao 1981. god. u bivšoj državi. Bio je to tada „Jugoslavenski Tiplerski Savez-YUTS“. Danas sam član Športskog Tiplerskog Kluba Osijek, koji je učlanjen u Tiplerski Savez Slavonije i Baranje-TSSB(Hrvatska).

2. S kojim tipom tiplera letite i koju liniju držite?

Držim golubove porijeklom od Lowata, Bodena i Schülera, međusobno ih uparujem i uglavnom se natječem s tim linijama golubova.

3. Koliko parova za parenje držite?

U matičnom jatu držim 5-6 pari golubova.

4. Koliko često i kako trenirate vaše ptice?

Natjecateljsko jato puštam na trening svaki treći dan. Vrijeme trajanja treninga ovisi o nizu okolnosti, ali uglavnom im ne određujem previše duge treninge.

5. Volite li više letjeti sa mužjacima ili ženkama?

Ako me pitate što više volim, onda su to svakako ženke, ali zbog jednostavnijeg rada obično letim sa mužjacima. Osim toga, zbog čestog udara grabljivica nemam mogućnost biranja.

6. Koja su, do sad, vaša najbolja postignuta vremena sa starim, a koja s mladim pticama?

Već sam vam spomenuo da sam se natjecao u YUTS-u, a kasnije u HTS-u. Kako su se pravila letenja u tim savezima mijenjala gotovo svake godine ili svakih nekoliko godina, ne bi bilo korektno da vam spominjem rezultate koje sam tamo postigao. Bilo bi pošteno da vam kod svakog rezultata napomenem i po kojem pravilniku je ostvaren, a to, vjerujte mi, ni sam više ne znam. Stoga ću vam spomenuti samo dva rezultata ostvarena na natjecanjima u TSSB-a, gdje se primjenjuje isključivo originalni natjecateljski pravilnik za golubove „Engleske Tiplere“(NTU-pravilnik). Mlade ptice: 12:44h (2008.), stare ptice: 13:20h(2009.).

7. Imate li kakav koristan savjet, nešto što se u vašem dosadašnjem radu s tiplerom pokazalo dobrim i bitnim, za ostale kolege „tipleraše“?

Toliko toga je o tiplerima i radu s njima već rečeno od kompetentnih ljudi. Mislim pri tome na iskusne odgajivače i natjecatelje iz Engleske, koji iza sebe imaju stoljeće iskustva. Mogućnost komuniciranja i protok informacija je danas takav da svatko može do njih doprijeti. Osim toga, neki od tih korisnih savjeta objavljeni su u glasniku TSSB-a u nekoliko navrata.

8. Što mislite koji su uzroci ovakvog trenutnog (razjedinjenog) stanja u tiplerskom sportu u našoj zemlji?

Ovakvo stanje nije ništa novo, naime ono traje već godinama i normalna je posljedica lošeg vođenja tiplerskih udruga i saveza od samih početaka. Mislim pri tome na „YUTS“ koji je osnovan 1975 god., a kasnije „ HTS“. Uz sve uvažavanje ljudi koji su radili ili rade u tijelima tih saveza i neosporne zasluge za razvoj tiplerskog sporta na ovim prostorima, mišljenja sam da se u sav taj posao od početka ušlo dosta neozbiljno, nepripremljeno i s puno improviziranja. Kasnije se kod nas sa takvom praksom nastavilo i ovakvo je stanje (već sam rekao) normalna posljedica takvog rada. Volio bih kada bi si ovo pitanje češće postavljali ljudi iz HTS-a, koji su najodgovorniji za stanje tiplerskog sporta u Hrvatskoj.

9. Koje je vaše mišljenje, kojim bi pravcem tiplerski sport u našoj zemlji trebao krenuti u budućnosti?

Konačno moramo početi istinski poštivati sve vrijednosti koje su u tipleraštvu ljudi prije nas ostvarili. Od goluba Eng. Tiplera kojega smo odabrali, ljudi koji su ga stvorili, svih pravila koja su vezana uz tog goluba, a koja su određena davno prije nas, točnije 1912 god. i njeguju se i poštuju u kontinuitetu do dana današnjeg (gotovo stoljeće). Moramo početi slušati i uvažavati sve ono dobro od organizacije natjecanja i slično te sami primjenjivati već izmišljeno. Čvrsto se povezati sa savezima u svijetu koji njeguju te vrijednosti, a ne sa savezima i pojedincima te kojekakvim „egzibicionistima“, koji već godinama svojataju Eng. Tiplera, omalovažavaju nečiji stoljetni rad, uporno pokušavajući progurati neke svoje nerealne ideje i pri tome uništavaju generacije tipleraša.

10. Postoji li šansa da u R.H. dođe do nekakvog rješenja kako bi svi „tipleraši“ mogli biti pod jednom krovnom organizacijom tj. u jednom savezu?

Naravno da postoji i do takvog ujedinjenja će svakako doći. Ovo što se trenutno događa je proces koji k tome vodi. Što prije shvatimo da je sve što se tiče Eng. Tiplera davno izmišljeno, odnosno određeno, prije ćemo biti svi zajedno. Ukratko, kada nam lutanje i improviziranje dojadi. Ukoliko neki ljudi ne budu imali snage to prihvatiti morat će otići, a to se polako i događa. Dakle to je proces koji sam vam spomenuo. Žao mi je samo što će u međuvremenu otići neki dobri tipleraši i kvalitetni ljudi, a mnogi su već otišli zbog tako nesređenog stanja.

11. Koje je vaše osobno mišljenje o tome što danas u svijetu postoje nacionalni savezi i klubovi koji rasu "Engleski Tipler" ne tjeraju po pravilniku za tu rasu( NTU-pravila), nego to rade po "prilagođenim" pravilnicima?

Ako je svrha natjecanja zabava kao natjecanje koje organizira „I.F“ (ako sam dobro shvatio) ili recimo natjecanje po uzoru na nogomet „ tri kornera penal“ i slično, onda nemam ništa protiv. Pri tom svakako se mora napomenuti da su rezultati postignuti na takvim natjecanjima ostvareni po izmišljenim pravilima i ne mogu se uspoređivati sa rezultatima postignutim po pravilniku za Eng. Tiplere(NTU pravila).

12. Što mislite o budućnosti internacionalnih letova, tj. kako bi to po vama trebalo urediti?

Sama riječ „internacionalno“ govori sve. Međunarodni letovi se moraju odvijati po jednom i to originalnom natjecateljskom pravilniku (NTU-pravilniku). Sve je dobro urađeno, samo što u DFU (koji je organizator internacionalnih letova) još uvijek ima ljudi koji vjeruju u poštenje i ne znajući za prijevare objavljuju u svojim službenim glasilima ( „Rundblick i web stranicama DFU-a“) rezultate koji su postignuti po izmišljenim pravilima leta, a s tom praksom svakako moraju prestati. Znam da ima ljudi, nažalost i starih tipleraša koji još uvijek maštaju da će u nekoj međunarodnoj organizaciji Englezima za njihovog goluba netko drugi nametati pravila letenja, ali to su već pitanja za drugačije stručnjake (psihologe i psihijatre).

13. Ima li nešto što želite reći,a nije spomenuto, te koja je vaša poruka za kraj?

Zahvalio bih vam se na strpljenju i što ste mi posvetili svoje vrijeme. Nadam se da će kolegama tiplerašima, a pogotovo onima mlađima, neke stvari biti jasnije i da će ovaj intervju barem malo pripomoći shvaćanju procesa ujedinjenja svih tiplerskih udruga na području Hrvatske. Pozdrav svim Tiplerašima! Tomislav Dodig.

Osijek,2010.

INTERVJU sa: gospodinom Radom Matićem-članom Sportskog Tiplerskog Saveza Vojvodine(S.T.S.V) SADRŽAJ

1. Molim vas da se predstavite. Odakle ste? Gdje živite? Koliko dugo držite tiplere? Kojem klubu (savezu) pripadate?

Moje ime je Matic Rade, živim u Šidu u Srbiji. Engleske tiplere odgajam od 1980. godine i član sam Sportskog tiplerskog kluba '' Tipler '' iz Šida od 1983. godine, a klub je član Sportskog tiplerskog saveza Vojvodine čije je sedište u Šidu. U klubu obavljam funkciju sekretara, a u Savezu predsednika takmičarske komisije STSV.

2. S kojim tipom tiplera letite i koju liniju držite?

Moji golubovi potiču od Harry Shannona iz Irske koje su uvezli Petrinović Anton i Fajdetić Tomica, a do nekih sam došao uz pomoć moga golubarskog prijatelja Marković Dragana. Pored ovih golubova uvezao sam golubove i od P.F. Van der Werfa iz Holandije, a dve godine imam i 2 para golubova od Iana Elstoba iz Engleske, koje su uvezli Dragan Brkić i Petrinović Anton, s ovim golubovima se još nisam takmičio. Za let sam pario golubove, kako čiste poreklom od H. Shannona tako i ukrštene H. Snanon i P.F.van der Werf i mogu da kažem da sam zadovoljan sa njihovom voljom za letom, temperamentom i poslušnošću. Prilikom pripitomljavanja moraju se hraniti oskudno da bi se lakše pripitomili, jer njihova želja za letom je velika pa mogu da se podignu visoko i da ih strujanje odnese u stranu te tako se mogu lako da izgube.

3. Koliko parova za parenje držite?

U matičnom delu golubarnika imam mesta za 10 pari golubova, to uvek i parim, a ponekad uparim za probu i koji par više.

4. Koliko često i kako trenirate vaše ptice?

U zavisnosti u kojoj su fazi treninga imaju i različitu dinamiku leta. U početku priprema lete svaki dan na pivskom ječmu i kad savladaju osnove grupnog i noćnog leta, silaska na dropera i ulaska u kavez prelazim na nešto jaču hranu (u osnovi depurativ od Versele laga) tada lete svaki drugi dan do 4-5 časova (nekoliko treniga) posle čega prelazim na treninge svaki treci dan, gde golubovi lete oko 7 časova, ali nekoliko puta lete i od 7 do 12 časova pre prve utakmice. Svakako, tada se hrana još pojačava. Trudim se da golubovi uđu u formu i dobru kondiciju, a da se ne preforsiraju i da lete sa voljom.

5. Volite li više letjeti sa mužjacima ili ženkama?

Više volim da letim sa ženkama, jer lete više zajedno u jatu i čini mi se da se noću manje odvajaju, ali poslednjih godina nisam uspeo da oformim tim ženki pa sam leteo sa mužijacima i mogu reći da sam zadovoljan i sa njihovim letom.

6. Koja su, do sad, vaša najbolja postignuta vremena sa starim, a koja s mladim pticama?

Sa starim pticama sam leteo 1991 godine 17:00 sati, 2005 godine 17:28, 2008 godine 17:44 i 18:14 i ove 2009. godine 19:04, a sa mladim pticama sam se manje takmičio, jer sam bio zauzet radeći sa starim pticama, ali u mesecu septembru organizujemo takmičenje Savezno juniori i Klupsko memorijalno takmičenje „Boža Lemajić", gde sam leteo 2007 godine 14:43, 2008 godine 12:24 i ove 2009. godine 14:47.

7. Imate li kakav koristan savjet, nešto što se u vašem dosadašnjem radu s tiplerom pokazalo dobrim i bitnim, za ostale kolege „tipleraše“?

Mnogo toga je bitno, ali svakako treba obezbediti kvalitetne tiplere koji su se pokazali u dugom letu i svakako uzimati čistu liniju. Obezbediti dobre uslove za odgoj i smeštaj golubova, hraniti golubove sa kvalitetnom hranom, preventivno lečiti i vakcinisati golubove obavezno. Treninge sprovoditi redovno, meriti težinu golubova pre i posle leta, dodavati vitamine i razna pomoćna i stimulativna sredstva koja će omogućiti duži let. Jednom rečju dati im sve što je potrebno i tražiti maksimum od njih i strogom selekcijom stvarati svoje matično jato i letačke timove.

8. Ima li netko tko je na vas do sad ostavio poseban dojam (u vašoj zemlji i u svijetu), vezano uz tiplerski sport?

Mogu da kažem da sam golubarske osnove tiplerskog sporta učio od Radivojkov Branka i Stankijević Dušana, a u poslednje vreme imam dosta kontakta sa Kinčeš Ferencom i Lerinc Belom, za koje smatram da su pravi takmičari i da su otišli napred kako u higijeni kaveza, odgoju, kvalitetu hrane sa kojom hrane golubove, preventivnom lečenju, treningu, noćnom letu, upotebi raznih preparata, a sve u svrhu duzeg leta. Hteo bih da kažem da sam dosta putavao sa prijateljima golubarima članovima našeg kluba obišao puno odgajivača engleskih tiplera na celom prostoru bivše Jugoslavije i svakako kod mnogih video i čuo mnogo toga naprednog, ovom prilikom ne bih spominjao imena jer ih ima dosta.

9. Što mislite koji su uzroci ovakvog trenutnog (razjedinjenog) stanja u tiplerskom sportu u vašoj zemlji?

Ima dosta uzroka, ukratko rečeno amaterski rad u savezima, nepoštovanje statuta, takmičarskih pravilnika, savezi su svi relativno mladi tako da nema ni velikog iskustva koje bi olakšalo rad saveza, nepostojanje tolerancije u komunikaciji između članova saveza itd.

10. Koje je vaše mišljenje, kojim bi pravcem tiplerski sport u vašoj zemlji trebao krenuti u budućnosti?

Svakako bilo bi najbolje kad bi se svi savezi ujedinili, mislim da bi tada imali po brojnosti jedan od najjačih tiplerskih saveza na svetu sa negde oko 350 članova, koliko ih sada ima u svim savezima u Srbiji. Ja bih voleo i da se i kod Vas u Hrvatskoj svi savezi i udruge ujedine.

11. Koje je vaše osobno mišljenje o tome što danas u svijetu postoje nacionalni savezi i klubovi koji rasu "Engleski Tipler" ne tjeraju po pravilniku za tu rasu( NTU-pravila), nego to rade po "prilagođenim" pravilnicima?

Svi znamo da se vremenske prilike znatno razlikuju u Engleskoj i kod nas (temperatura dnevna je niža, dan je duži, noć je dosta svetlija) i zato je naš takmičarski pravilnik prilagođen vremenskim uslovima kod nas. Naš pravilnik STSV u odnosu na NTU pravilnik se razlikuje u dve bitne odredbe i to:

a. dozvoljeno je upaliti svetlo na kavezu noću dok traje utakmica

b. kad se golubovi razdvoje u mraku ili po danu daje im se šansa da se spoje u roku jednog sata da bi se utakmica nastavila

Hteo bih da kažem da se u poslednje vreme stepen veštačkog noćnog svetla dosta povećao te da takmičari koji žive u blizini fabrika, autoputeva, raskrsnica, velikih marketa, koji su svi dobro osvetljeni, su u prednosti u odnosu na takmičare koji žive u seoskim sredinama i manjim mestima, gde tog veštačkog noćnog svetla nema. Mi ovom odredbom paljenja svetla za vreme noćnog leta svim takmičarima pokušavamo da damo jednaku šansu, a i mi se time na neki način pokušavamo približiti uslovima koji su skoro idealni na Severu Evrope i u Engleskoj za maratonske letove.

12. Što mislite o budućnosti internacionalnih letova, tj. kako bi to po vama trebalo urediti?

Da bi takmičenje imalo smisla morao bi se napraviti takav takmičarski pravilnik koji bi davao podjednaku šansu svim takičarima (koji se takmiče i na severu i na jugu Evrope). To je veoma teško postići. Ja mislim da ovakav pravilnik po kojem se takmičimo mi članovi STSV-a daje svim takmičarima podjednaku šansu za dug let. Ako ne bi uspeo da se postigne dogovor između saveza za jedinstven takmičarski pravilnik za sve evropske zemlje, mislim da bi se mogao napraviti jedinstven regionalni takmičaski pravilnik za zemlje kojima je neprihvatljiv NTU pravilnik. No to je veliki posao i mislim da je sada još teško ostvarljiv. Prvo bi se u svakoj zemlji gde postoji više saveza ti savezi trebali ujediniti pa onda raditi dalje na organizaciji internacionalnih takmičenja.

13. Ima li nešto što želite reći, a nije spomenuto, te koja je vaša poruka za kraj?

Golubarstvo je jedan hobi, ali za vrhunske rezultate je potrebno dosta uložiti rada i truda, mada uloženi trud ne daje uvek rezultate (nekad zbog loših vremenskih uslova, nekad zbog grabljivica, kvaliteta golubova itd.), ali pruža nam šansu da se družimo i sa golubovima na trenutak opustimo i zaboravimo svakodnevne stresne situacije i probleme, da upoznamo druge golubare i steknemo nove prijatelje i upoznamo njihovo kulturu, tradiciju i drugo. Na kraju bih hteo da Vam se zahvalim za ovaj intervju i da pozdravim sve odgajivače engleskih tiplera sa željom da im druženje sa golubovima uvek donosi radost i lepe trenutke.

U Šidu 07.09.2009. godine

INTERVJU sa : Senadom Muhićem - aktivnim članom DFU-a SADRŽAJ

1. Molim da se predstavite?

Zovem se Senad Muhić rođen sam 1972 god. u Bijeljini. Počeo sam držati golubove sa 7 god., inače potičem iz golubarske familije, otac mi je golubar, a i dio grada gdje sam živio poznat je bio po dobrim odgajivačima golubova. Živio sam u Bijeljini do 1992 god. i drzao svl i tiplere zajedno, 1992. god. odlazim u Njemačku, 8 god. ne držim golubove, a onda 2000 god. nabavljam tiplere i postajem član DFU-a te počinjem aktivno da se bavim ovim sportom.

2. S kojim tipom tiplera letite i koju liniju držite?

Trenutno još uvijek radim na nekoj svojoj liniji golubova sastavljenoj od 50 posto Shannonovih i 50 posto ostalih tipova, osim Boden tipa. Golubovi koje držim pretežno su plave i crne boje s kombinacijom bijele, lete uglavnom na srednjoj visini i prave veće krugove.

3. Koliko parova za parenje držite?

Držim od 7 do 10 matičnih parova plus oko 20 letača takmičara.

4. Kad sparujete i kako?

Golubove sparujem krajem februara, 7 do 10 parova, s tim da u toku sezone leženja rasparujem neke parove i ponovo unakrsno uparujem.

5. Koliko često i kako trenirate vaše ptice?

Treniram svaki 3. ili 4. dan, let od 8 do 10h, golubovi uvijek slijeću noću, nikad po danu.

6 .Volite li više letjeti s mužjacima ili ženkama?

Takmičio sam se sa ženkama i mužjacima, za mene su ženke bolje, mirnije lete. Teže ih je spremati, ali se isplati.

7. Možete li nam nešto više reći o načinu pripreme vaših ptica pred utakmicu?

Početkom marta boksiram golubove i pravim timove od po 3 goluba i počinjem pripremu za utakmicu. Trudim se da odmah odaberem 3 goluba koji odgovaraju jedan drugom ili su bliža familija. Često mijenjanje goluba u timu ne vodi ka rezultatu. Zbog nepoznavanja golubova u timu često se dešavaju greške u letu jednog goluba ili cijelog tima.

8. Koristite li istu ishranu za stare i mlade ptice?

Da

9. Koristite li tonik ili čajeve i sl.?

Koristim preparat mum prije utakmice i posle treninga za oporavak golubova.

10. Koja su, do sad, vaša najbolja postignuta vremena sa starim, a koja s mladim pticama?

Takmičim se nekoliko godina i to uglavnom sa seniorima, s juniorima rjeđe zbog nedostatka vremena za pripremu. Najbolji postignuti rezultati su: 2007 god. ukupni prvak sa seniorima sa 17i48 i 19i39. 2008 god. 15i24 , 17i05, 18i16, 2009 god. 16i35, 17i52, 19i24 drugo mjesto ukupno sa seniorima .

11. Koliko mladih godišnje izležete?

Godišnje izležem oko 50 mladih.

12. Trenirate li mlade ptice u mrak?

Mlade ptice treniram u mrak kada mi to vrijemo dozvoli. S obzirom da ovdje gdje živim mrak ljeti pada u 11h navečer, teško je sve spojiti da funkcioniše, posao i sport.

13. Koje je vaše osobno mišljenje o tome što danas u svijetu postoje nacionalni savezi i klubovi koji rasu "Engleski Tipler" ne tjeraju po pravilniku za tu rasu( NTU-pravila), nego to rade po "prilagođenim" pravilnicima?

Što se tiče pravilnika, moje mišljenje je da bi bar 2 leta, najduži dan i prvi let sa mladima, trebali da letimo po istom pravilniku, tj. NTU pravilniku. Neravnopravno je da netko, na primjer, leti sa upaljenim svjetlom noću i da taj let upoređujem sa letom bez svjetla. Internacionalno upoređivanje rezultata? Da, ali sa istim pravilnikom.

14. Što mislite o budućnosti internacionalnih letova, tj. kako bi to po vama trebalo urediti?

S obzirom da je ove godine u DFU došlo do promjene presjedništva kluba, više je nego sigurno da će na skupu DFU-a u oktobru biti razmatrano i po tom pitanju i nadam se da će se donjeti odluka da rezultati napravljeni po nekom izmišljenom ili prilagođenom pravilniku se, od slijedeće godine, neće više internacionalno upoređivati, od strane DFU–a, u budućnosti bi trebao biti jedan pravilnik za sve, to je moje mišljenje.

15. Ima li nešto što želite reći, a nije spomenuto, te koja je vaša poruka za kraj?

Za kraj, pozdravljam sve tipleraše i želim svima dobar let. Pozdrav!

Senadov golubinjak(lijevo) te on i Bernhold Kolthof(desno)

INTERVJU s: GOSPODINOM IVICOM BRDARIĆEM SADRŽAJ

1. ZA POČETAK RECITE NAM NEŠTO O SEBI?

Zovem se Ivica Brdarić, ali većina me poznaje pod nadimkom "Brda“, rođen sam 1968 god. u Osijeku. Živim u mjestu Višnjevac s obitelji. Golubove držim od malena, a sa tiplerima se intenzivno bavim zadnjih desetak godina. Član sam tiplerskog kluba „Mece“ sa sjedištem u Baranji, a isti je član HTS-a.

2. OD KOGA STE NABAVILI,KUPILI PRVE TIPLERE?

Prve tiplere sam nabavio od Josipa Krausa, a jednog mužjaka sam dobio od pokojnog Tomislava Šljivca. Golubovi koje sam tad imao išli su kružno i visoko, nažalost, osim lijepog dugog visokog leta, te golubove su obilježili i veliki gubitci, a uzrok su bile ptice grabljivice kojih je u okolici mog mjesta zbog blizine šume bilo podosta. Nakon dvije – tri godine sve sam te golubove poklonio, a kada sam nakon nekog vremena ponovno nabavljao tiplere, misao vodilja je bila nabaviti tiplere koji će svojim letačkim karakteristikama moći voditi ravnopravniju bitku sa grabljivicama.

3. KAŽITE NEŠTO O GOLUBOVIMA (LINIJI) KOJE SADA IMATE?

Golubovi koje sad imam su po porijeklu Boden-Lowat-Schüller, ali važnije od njihovog porjekla mi je da lete raznovrsno, znaju otići visoko, ali većinu leta su na srednjem visu i niže, ne boje se otići šire kada za tim postoji potreba, tj. kad im se grabljivice približe. Naravno, produkt toga je više treninga i samim tim bolji rezultati. Pretežno su rodasti i bijeli, a to sam sustavnim radom i selekcijom ciljano napravio samo iz jednog razloga, noćnog leta, bez kojeg danas nema potentnih rezultata.

4. KOLIKO IMATE PARI U MATIČNOM JATU?

Kako nisam pobornik držanja velikog broja jedinki, u mojoj matici nema nikad više od osam pari tiplera. S vremena na vrijeme maticu osvježim ponekom pticom iz letačke ekipe koja se dokazala letom, tj. performansama koje na golubu preferiram. Osim toga mi je važno i gledam da ta nova matična ptica dolazi od porodice iz koje su i druga braća i sestre dokazano dobri letači. Pored svega toga, ako mi matična ptica u roku od dvije godine ne izbaci dovoljan broj kvalitetnih mladih, koji će to dokazati letom i rezultatima, takve jedinke bez obzira na prethodne rezultate, izgled ili porijeklo izbacujem iz matice, tu nema mjestu sentimentalnosti. Parim najbolje s najboljima, pa tek onda gledam od čega i od koga su.

5. RECITE NAM NEŠTO O GOLUBARNIKU I O BOKSOVIMA ZA LETAČE KOJE KORISTITE?

Moj golubarnik je dimenzije 3x3m i pokušao sam ga maksimalno prilagoditi tiplerima. Podijeljen je u dva dijela, matični i letački dio. U letačkom dijelu imam pet grupnih boksova i šest pojedinačnih. U svim boksovima, kao i u matičnom dijelu, nalaze se podne rešetke, a golubarnik je izoliran kako bi oscilacije u promjeni temperature bile što manje. Okrenut je prema jugu kako bi apsorbirao dovoljno sunca, a u njemu bilo što manje vlage. S južne strane je otvoren, tako da ptice imaju uvijek dovoljno kisika. Na golubarniku imam i izlazno-ulazne volijere sa svijetlima …

6. KOJE REZULTATE STE DO SADA POSTIGLI?

Moji najbolji rezultati su napravljeni sa starim pticama, a to su : 2009 - 17.15h, 2010 -17.30h, 2011- 18.43h, 2012 - 20.04h.

7. KADA POČINJETE SA TRENIZIMA I NOĆNIM LETOM?

Sa treninzima krećem zadnjih dana ožujka, u početku su to kraći treninzi po dva tri sata, da bi ih postepeno povećavao, tako da nekoliko zadnjih treninga jato leti i više od deset sati. Što se tiče noćnog leta, sve moje ptice su već kao mlade naučene na noć. Sam let noću ne traje predugo, sat –dva, mislim da je to dovoljno, važnija stvar mi je da tijekom treninga ptice odrade sve zacrtano, jako mi je važno da su ptice poslušne (pametne). Tako da im nijedan trening ne dopuštam da same slete, nego ih prekidam, a egocentrične i neposlušne mičem. Nerijetko riješim i onu pticu koja prelijeće dan, ako u noći nije dobra ili ne sluša.

8. S KOLIKO LETAČA KREĆETE U SEZONU?

Godišnje izležem najviše tridesetak mladih, koji prolaze stalnu selekciju, od zdravlja, poslušnosti i ponašanja tijekom treninga( pogotovo noćnog gdje tražim da što dulje lete bez razdvajanja ). Tako da na kraju ostanu samo ptice koje to zasluže. To nekad bude pet, nekad deset ptica. Na proljeće sve ispočetka, dok se ne iskristalizira ekipa od tri komada.

9. KAŽITE NAM NEŠTO O ISHRANI VAŠIH LETAČA?

Mjesec dana prije puštanja ih prebacujem na trening hranu „depurativu“. Istu nekad kupim, a nekad si sam pravim. Trening hranu ne mijenjam, nego količinom doziram dužinu treninga. Desetak dana prije trke postupno im uvodim u ishranu nešto kvalitetnija zrna. Samo zadnja tri dana prije trke dobiju punu mjericu hrane.

10. KORISTITE LI NEKE PREPARATE TIJEKOM TRENIGA?

Tijekom treninga od preparata ne koristim ništa posebno, jednom tjedno dobiju vitamine ili preparat „ecuchol“, ponekad kada su vrući dani dajem elektrolite, od ostalog, vodim brigu da pred sobom uvijek imaju grita, te da se jednom tjedno okupaju. Drugim raznim preparatima baš i ne vjerujem, više vjerujem u kvalitetnu pticu i mislim da dobro istreniran i zdrav tipler može vrhunski letjeti i bez dodatnih preparata, koji često znaju biti dvosjekli mač.

11. KAKVI SU VAM PLANOVI ZA UBUDUĆE?

Moji planov,i ili da ih bolje nazovem željama, su da svake godine pokušam sa svojim pticama biti konkurentan, tako da napravim bar jedan rezultat preko 17h. Ostale želje su vezane uz razvoj tiplerskog sporta u RH. Mislim da bi se točak zavrtio u tom smjeru, ako bi se povećao nagradni fond, to bi možda pomoglo da se ostali pokrenu, nabave i ulože u bolje ptice, više razmišljaju i posvete se radu sa svojim pticama, tako bi se možda nekog mlađeg moglo zainteresirati ili privući uzgajivače drugih rasa golubova. Pored toga, bilo bi poželjno u nekoj bližoj budućnosti razmotriti nekakva nova rješenja i doskočiti ovoj nagloj promjeni klime koja se zadnjih godina drastično mijenja, dani su sve topliji s velikim oscilacijama (jedan dan 35c, drugi dan 25c ). Hoće li to biti po uzoru na NTU ili DFU koji imaju prijavu trka sedam dana ranije ili nešto drugo, ne znam. Volio bih svakako da nas je više. Naravno jedan od preduvjeta je i da svi tipleraši u RH prepoznaju kako sve probleme trebaju rješavati pod okriljem nacionalnog tiplerskog saveza, mislim da se bez obzira na našu nesavršenost kao ljudskih bića rješenja mogu pronaći i nadam se da će i razmišljanja drugih možda krenuti od polazne točke da bi nam svima bilo zanimljivije da smo pod jednim krovom, a ostalo je sve stvar dogovora.

12. IMATE LI KAKVU PORUKU ZA MLADE UZGAJIVAČE TIPLERA?

Poruka je da, prije svega, budu pošteni, da si nabave dobre tiplere( nažalost iz osobnog iskustva mogu reći da velika većina misli kako već ima dobre tiplere, jer su poznatog porijekla i ne žele čuti da im golubovi nisu vrhunski)druga stvar je da ih treba smjestiti u dobre golubinjake te da ih hrane kvalitetnom raznovrsnom hranom, voditi brigu o njihovom zdravlju i ne komplicirati, biti svoj, sve pitati i sumnjajte u sve, uzmite najbolje od drugih i dodajte nešto svoje, više koristiti internet kao najbrži način dobivanja informacije, ali i kao sredstvo reklamiranja i populariziranja ovog sportskog hobija. I za kraj upućujem jedan golubarski pozdrav svim ljubiteljima tiplera te veliko hvala na ovom intervju i svima onima koji su mi na bilo koji način pomogli u radu s tiplerom.

INTERVJU sa: gospodinom Mirkom Iličićem – članom Croatie Tiplerske Udruge (CTU) SADRŽAJ

1. Molim vas malo da se predstavite. Odakle ste? Gdje živite? Koliko dugo držite tiplere? Kojem klubu (savezu) pripadate?

Rođen sam 1967. godine u istočnoj Slavoniji, mjesto Vrbanja. Prve golubove sam nabavio kao klinac sa osam godina, a tiplere sam organizirano počeo uzgajati od 1993 godine. Član sam ŠTK „Vrbanja 95“ te se natječem u CTU.

2. S kojim tipom tiplera letite i koju liniju držite?

Soj ili tip goluba s kojima letim je slavonske radinosti. Parenjem golubova braće Kraus s Ardelinim bodenima dobivao sam izvrsne letače, uvijek motivirane za let, ali zbog brojnih grabljivica i neiskustva nisam uspijevao praviti kontinuitet rezultata. Danas imam 3 mužjaka od gospodina Branimira Rozmana iz Osijeka koje parim sa svojim ženkama. Prave rezultate tek očekujem.

3. Koliko parova za parenje držite?

U matičnom jatu imam pet pari golubova.

4. Koliko često i kako trenirate vaše ptice?

S obzirom da imam dosta slobodnog vremena i da uživam gledati let jata, moram priznati da nisam discipliniran s treninzima. Golubove puštam 4-5 puta tjedno.

5. Volite li više letjeti s mužjacima ili ženkama?

Ja letim s golubovima koji mi ostanu, a u 80% slučajeva to su ženke. Moje rekorderke 17.24h su tri ženke.

6. Koja su, do sad, vaša najbolja postignuta vremena sa starim, a koja s mladim pticama?

Moji najbolji rezultati su postignuti s mladim golubovima: HTS- 14.03h, 17.24h, 14.40h, CTU- 15.28h, 16.02h, 13.53h

7. Imate li kakav koristan savjet, nešto što se u vašem dosadašnjem radu s tiplerom pokazalo dobrim i bitnim, za ostale kolege „tipleraše“?

Kolegama savjetujem da budu strpljivi i uporni radu, da ne klonu duhom u slučaju rezultatskih neuspjeha, jer to je hobi i sport koji traži dosta vremena za uspjeh i koji spaja nas uzgajivače srodne duše.

8. Što mislite, koji su uzroci ovakvog trenutnog (razjedinjenog) stanja u tiplerskom sportu u našoj zemlji?

Mislim da je glavni razlog sadašnjeg stanja u tiplerskom sportu što su se biseri zaželjeli pametovanja i politike, a ne poštivanja natjecateljskog pravilnika i statuta.

9. Koje je vaše mišljenje, kojim bi pravcem tiplerski sport u našoj zemlji trebao krenuti u budućnosti?

Budućnost tiplerskog sporta u RH nije bajna, no mudraci moraju shvatiti da je lijepa naša mala zemlja, da nas tipleraša ima jako malo te da se svi moramo poštivati i uvažavati za dobrobit hobija. Alternativa - 1 SAVEZ.

10. Postoji li šansa da u R.H. dođe do nekakvog rješenja kako bi svi „tipleraši“ mogli biti pod jednom krovnom organizacijom, tj. u jednom savezu?

Dosadašnje iskustvo je pokazalo da tipleraši nisu spremni razmišljati svojom glavom. Klubovi imaju svoje vođe koji ne žele jedinstven savez zbog nekih ranijih nerazriješenih situacija. Šanse za savez minimalne su, ali vrijeme radi!

11. Koje je vaše osobno mišljenje o tome što danas u svijetu postoje nacionalni savezi i klubovi, koji rasu "Engleski Tipler" ne tjeraju po pravilniku za tu rasu( NTU-pravila), nego to rade po "prilagođenim" pravilnicima?

Mišljenja sam da NTU pravilnik nudi previše slobode: - SUDAC - RAZDVAJANJE JATA - ULAŽENJE GOLUBOVA NAKON DROPIRANJA. Smatram da zbog svog ega i samodopadnosti Englezi zabranjuju paljenje svijetla i nastavak leta ekipe, iako znaju da su zbog dužine dana i klime u prednosti kao uostalom i još neke druge države (npr. Irska, Nizozemska).

12. Što mislite o budućnosti internacionalnih letova, tj.kako bi to po vama trebalo urediti?

Međunarodni letovi trebali bi se letjeti po istom pravilniku, no pošto je naš sport samo hobi i dok „mudraci“ nešto ne smisle ja podržavam da se leti kao i do sada.

13. Ima li nešto što želite reći, a nije spomenuto, te koja je vaša poruka za kraj?

Predlažem da se osnuje ETA- Europska tiplerska asocijacija te da uz dorađeni NTU pravilnik sve članice lete po identičnim pravilima. POZDRAVLJAM SVE „TIPLERAŠE“ MA GDJE BILI!!! Mirko Iličić

Matije Gupca 37, 32254 Vrbanja, HR.

DOBAR TIPLER SADRŽAJ

Kako nabaviti dobre tiplere?

Kome god da postavite ovakvo pitanje, nećete dobiti direktan i jednostavan odgovor. Svi oni koji razmišljaju kako doći do dobrih ili boljih tiplera su već na dobrom putu. Najgore je misliti da već imaš dobre, a da je problem u nečem drugom. Još gore, ako misliš da su dobri zbog toga što su na pogled krasni, imaju NTU prsten, dolaze od nekog poznatog tipleraša ili su po porijeklu od dokaznih ptica.

Sretao sam golubare koji su čak mogli predvidjeti koliko će pojedina ptica letjeti i na kojoj visini, a prvi put u rukama drže nečijeg goluba. To su gluposti, jer ono što najviše možemo vidjeti kada prvi put držimo i gledamo nečije golubove je samo to je li lijep ili ružan. Da bismo mogli suditi koliko je dobar, pored ljepote i dobrog porijekla, zanima nas i njegova inteligencija i karakter. To je važno jer natjecanje s tiplerima nije samo natjecanje u dužini leta, nego i inteligenciji.

Nije neka mudrost ako kažem da za vrhunske rezultate trebamo tiplere koji će letjeti noću. Tipleri inače jesu rasa golubova koja je genetskim radom napravljena da leti i po noći, ali kod nekih jednostavno pobjeđuje unutrašnji strah, ja bih ga nazvao prirodnim strahom, jer i tipleri su samo ptice, koje kao i većina drugih imaju tzv.“kokošije sljepilo“, što znači da po noći gube vid i do 50%. Zato nama trebaju ptice sa karakterom i što boljim kvocijentom inteligencije (IQ).

Osim IQ-a, još važnije nam je pronaći pticu sa EQ, što je u ljudskoj praksi poznato kao emocionalna inteligencija. Ukratko to bi značilo da moramo imati pticu spremnu na prihvaćanje izazova koji pred nju postavljamo sa letom po noći, napad grabljivica i u razno raznim vremenskim (ne)prilikama, takva inteligencija traži od goluba sposobnost prepoznavanja i kontroliranja stresa i straha, samo takvu pticu možemo dovesti u stanje apsolutnog povjerenja u vlasnika. Dobra stvar je što se EQ može radom razvijati. Viđao sam lijepe ptice koje kod prvog napada grabljivice odmah bježe i traže nekakav zaklon na zemlji, kao i ptice koje nikako ne žele ući u noć ili ptice koje u treningu nikad nisu nigdje sjedale osim kući, ali na trci sjednu negdje dalje. Takve ptice, koliko god lijepo izgledale ili imale dobro porijeklo, nisu ptice za koje se možete nadati da će kod vas dati dobro potomstvo. Uzgoj takvih ptica većinom je gubljenje vremena. Zbog takvih stvari tu ne pomaže ni način koji zastupaju neki od golubara da je dovoljno samo upariti mužjaka koji je letio : 20+ i ženku 20+ te na taj način doći do cilja, tj. vrhunskih tiplera,ali kao i kod sportaša koji se rađaju sa talentom, tako se i tipler rađa sa nekakvim predispozicijama, koje opet same, bez pravilnog usmjeravanja i rada, ništa ne znače.

Neki znaju reći kako je ispravan omjer u toj priči: 50% ptica, 50% golubar, možda su u pravu, iako, mislim da je ipak sve u golubaru i nešto u sreći, a kockari znaju kako sreću treba isprovocirati, jer dobar golubar znat će prepoznati, nabaviti ili napraviti sebi dobru pticu. Još jedna stvar tjera na razmišljanje. Postoji li veza između skupih i dobrih tiplera i znači li rezultat pojedine ptice i buduću kvalitetu? Svima mora biti jasno danema garancije za takav način razmišljanja. Osobno sam također lutao, podlijegao golubarskim pričama o linijama, imenima i porijeklu, sve je to zanimljivo, ali većinom i gubljenje vremena.

Iako, nemate garanciju da će te dobiti mlade podjednake kvalitete, ipak, ima nekih stvari po kojima se možete ravnati kad nabavljate tiplere. Mislim da je bolje pariti ptice koje su dokazane rezultatom ili njihove roditelje. Logički gledano, veće su šanse da ćete takvim parenjem doći do onog što vam treba, a to su dobri golubovi. Tu je već velika stvar kad pri nabavci dobijete bar ono što ste platili, znači da ako kupujete pticu koja je letjela 17,18,19 ili 20+ sati, da je ona stvarno to po pravilniku i napravila, da bar tu ne budete prevareni. Osim same visine rezultata, kojeg je pojedina ptica koja vam se sviđa ostvarila, mislim da je važno pri nabavci voditi računa o tome kako su braća i sestre od tog para ili te željene ptice letjeli. Zato je važno da, ako ste u mogućnosti, otiđite na trku i uživo se uvjerite kako željeni tipleri lete, tj. kakvim stilom i kako se ponašaju, kako slušaju i sl. Osim toga, stvar je do poštenja vlasnika, hoće li vam točno reći sve i dati ispravne rodovnike. Da bi smanjili vjerojatnost pogreške, nabavljajte od tipleraša koji se uspješno godinama natječu, tražite zapisnike, ako nemaju što kriti trebali bi vam to bez problema dati na uvid, obratite pozornost na sudce na tim zapisnicima, Jesu li bili različiti ili je uvijek jedan te isti sudac u potpisu? Je li bilo kontrole?

Dok sam radio u trgovini moj šef je imao pravilo da nikad u trgovini ne treba ostavljati samo jednog ili dvojicu trgovaca, jer dvojica se lako „dogovore“, a trojici ili više njih to teže ide. Teško je za vjerovati da je natjecatelj koji se sa tiplerima duži niz godina uspješno natječe, a sa različitim sudcima na zapisnicima, sve to mogao lažno napraviti. Čast svakom, ali ako kupujete, tražite što više informacija. Probajte saznati pod kakvim uvjetima je trka bila i završila, ako su bili teški vremenski uvjeti, a rezultat je preko 17h, on možda više govori o kvaliteti i karakteru ptice. Je li bilo napada grabljivice? Jesu li ptice sjele same ili ih je natjecatelj prekinuo? Za rezultat su neki spremni učiniti svašta, čak su se priznavali rezultati kada je vlasnik pticu koja je malo dalje sjela od golubarnika, a on ju nije mogao dozvati da dođe u dopuštenom vremenu, ubio zračnom puškom i donio sudcu na pregled prstenja. To nije ono što trebate. Ovdje se opet nameće pitanje, treba li kupovati više ptica ili ići ciljano na dokazane sa rezultatom. Tu je sad stvar vaših financija, najbolje bi bilo više sa dobrim rezultatima.

Što su dobri rezultati? Tu ne bi trebali imati dileme, sve preko 16h sa starima i sve preko 14h sa mladima bi trebalo biti dovoljno dobro za daljnji rad. Zašto 16 i 14h? Jednostavno,vjerovat ćemo stogodišnjoj NTU tradiciji. Valjda su tvorci NTU-a znali što rade kad su baš te granice postavili kao diplomski rad pred ptice i njihove vlasnike. Vjerujem da je nabavka desetak ptica pojedinačno od jednog ili dvojice uspješnih tipleraša koje su letjele na spomenutim granicama, dobar preduvjet da se daljnjim radom i selekcijom dobije kvalitetno matično jato tiplera sa kojima ćete se moći natjecati i onda, s vremenom, postati konkurentni. Može se probati i sa nabavkom tuceta ili dva mladih tiplera, onda sve pripitomiti, tjerati, selektirati i najbolje ostaviti za priplod. Puno je puteva do uspjeha, a ovi gore navedeni su samo savjeti, koje možete poslušati i ne morate.

To je ako imate dovoljno novca, ako nemate, put je malo duži i teži. Ako stvarno niste dobri sa nekim od tipleraša koji se odlično natječu, pa da vam odvoji i pokloni nešto što njemu inače nije za otpis, dakle ako nije tako, uzimat ćete većinom ptice kojih se drugi rješavaju. Naravno, i tu može pronaći odličnih tiplera, jer i najbolji kad selektiraju, jednostavno mogu pogriješiti. Ipak, ako nemate baš ludu sreću, pripremite se na dugotrajan posao i oštro selektiranje. Kako selektirati? To je priča za sebe. Pored sveg gore navedenog mora se reći i da je sreća također jedan važan čimbenik.

I.Brdarić

OPIS REKORDA 18:43H SADRŽAJ

Sezonu sa starim pticama krećem 26.03. 2011.(nikad ranije). Prve startam ženke(5kom), ali u roku od četiri dana doživljavam pravi debakl, zanoćavaju mi tri ženke i sutra mi se vraća samo jedna, lakše ranjena i bez repa. Nakon šest dana oporavka startam ju sa druge dvije i tad, na moje iznenađenje, ta ranjena “mala bijela“ pokazuje da takva, bez repa i ne oporavljena, ima karaktera i upornost da može pratiti ostale dvije iz ekipe. Treninzi se nastavljaju svaka tri-četiri dana i svaki put se završavaju u mraku. 10.04. krećem i sa mužjacima (6kom), njih ubrzo selektiram prvo na ekipu od pet, pa na četiri ptice. U međuvremenu, ženke treniraju i napreduju, sva iskušenja dobro savladavaju. Ono što primjećujem da je loše je to što je jedna od njih, šeška, fizički slabija od druge dvije koje su sestre, a obje su bile kćeri od bijelca letača kojeg sam iz one prve ekipe, što je letila 17.15h 2009. god., ubacio u maticu. Dakle, ne samo da je bio dobar letač, već je postao i dobar matični golub. Problem sa ženkama trenutno nisam mogao riješiti, jer imam samo šest bokseva,a u njima su mužjaci. Tako da ženke žive i jedu zajedno u jednom većem boksu. Odmah sam uočio razlog zbog kojeg je „šeška“ slabija, ona sporije jede, a konačni rezultat toga je bio da, iako su treninge od 7 do 11h odrađivale sa lakoćom, je“ šeška“ uvijek prva silazila, a raspon između njenog silaska i silaska ostale dvije se stalno povećavao i to baš i nije bilo dobro. Ono što je bilo dobro je to da uopće nisu pokazivale znakove sparivanja, čak ni onda kad bih im davao „jaču“ hranu. Iz tog razdoblja sam još zabilježio jednu zanimljivu stvar, nakon izvjesnog vremena dojadilo mi je svakodnevno trenirati čas ženke čas mužjake, tako da sam inovativno probao isti dan trenirati obje ekipe. Puštao bih ženke sat vremena ranije i, na moje iznenađenje, te dvije ekipe, u većini slučajeva, se nisu spajale pa čak ni u mraku, a prilikom „dropiranja“ mužjaci su uvijek prvi silazili i onda bi(kad su mužjaci bili unutra) i one silazile. Time sam prepolovio dane treniranja i dobio više vremena za obitalj. Još jedna dobra stvar u cijeloj priči je da gospodina sokola od početka travnja uopće nisam vidio. Tako da s vremenom o njemu više nisam ni brinuo, iako su se neki članovi u klubu žalili da su imali napada.

Kako se približavao dan prve utakmice (05.06), morao sam se odlučiti koju ekipu pustiti i odlučio sam se na mužjake, a ženke sam par dana prije pustio na probnu trku, sudio sam si kao da je prava trka, tako da sam si na kraju dao disk, jer mi nisu sve sišle u sat vremena. Vjerovao sam da znam rješenje za taj problemčić, ali, kako se približavala trka, morao sam se posvetiti mužjacima. Start je bio u 4.15. Potjerao sam na kraju ipak tri mužjaka, šeša 003/2010, bijelog 009/2010, kojeg je moj destogodišnji sin nazvao Žilavko, jer je bio najjači na treninzima, te trećeg, iskusnog, šarenobijelog „manekena“, koji je već imao rezultat od 17.30h iz 2010., četvrtog iz ekipe nisam pustio, jer se u utorak nije htio kupati. Na dan trke bilo je dosta toplo (30c) sa južnim vjetrom i mislio sam da to ne može dobro završiti. Ipak,ekipa nije pokazivala nikakve znakove krize, dapače, let je bio po mom ukusu i kad bi se ocjenjivao umjetnički dojam dobili bi desetku, išli su ušiljeno, koristeći struje, čas visoko, čas nisko, sa širokim krugovima. Kuću uopće nisu gledali, tako da mi je sudac u jednom trenutku štopao odlazak jata van vidokruga, ali nakon tridesetak minuta su prešli preko kuće i sve je bilo u redu. Takav let se nastavio do navečer, neki od mojih dragih prijatelja koji su tog dana, gledajući ih, komentirali da takav let baš i nije normalan i pitali su se na glas što sam im to „dao“ da tako idu. Kako se približavala noć, tako su i oni suzivali krugove i počeli pokazivati prve znake umora (vrućina je ostavila traga na njima) i vidjelo se da nemaju svježine za let u noći. Pada odluka, kad se budu dovukli do 21.15h, što bi iznosilo 17h leta, upalit ću svjetlo i baciti dropera, ali vrag ne spava, odprilike 15 minuta prije planiranog, nestaje jedna ptica iz jata, dvije ptice dropiram u onom predviđenom vremenu i oni silaze i upisuju 17h leta. Trećeg nema i nema, a taj treći je za ne povjerovati Žilavko. Na kraju je to bila diskvalifikacija. Nije mi toliko bilo žao rezultata od 17h, koliko mi je bilo žao mog sina, kojem sam obećao da će zbog zasluga puštanja ekipe te hranjenja iste i njegovo ime biti upisano na diplomi ako bude rezultata, a on je posebno volio Žilavka, jer je od početka bio involviran u sve, tako da je bio jako razočaran. "Kako je život nekad nepravedan!", mislio sam u tom trenutku. Ipak, tješio sam ga da imamo još jednu šansu za 15 dana kada je Long day natjecanje. Sutra ujutro Žilavko se vratio, a ja sam već poduzeo sve ono što sam mislio da treba ispraviti kod ženki, jer odlučio sam i njima dati šansu nakon svih odrađenih treninga, isto se odnosilo na to da sam ih odmah boksirao. Sad su sve dobivale istu količinu hrane, šešku sam morao u što kraćem roku približiti u snazi ostalim dvjema, jer, mislio sam, koliko ona bude išla, toliki će rezultat biti. U međuvremenu, su odradile još par treninga i dobro su izgledale. Ali neke okolnosti nam baš i nisu išle na ruku. Dnevne temperature su bile u stalnom porastu, tako da je za long day bilo za očekivati „pakao“(35c i više…), a to bi u mom slučaju značilo otkazivanje trke, jer nisam želio u takvim uvjetima mučiti moje dame. No, kako se trka približavala dogodilo se da je prognoza govorila da će subota biti jako vruća, a za nedjelju je prognoziran drastičan pad temperature i kiša, kako sam ja prijavio trku za nedjelju nije bilo daljnjih prepreka. Neka kaže tko što hoće, ali ja mislim da je i Svevišnji tu imao prste. Start u 4h donosi vedro jutro sa mjesečinom, tako da je start protekao bez problema, oblaci su se brzo navukli i uz temperaturu od 17c, ekipa na moje malo iznenađenje leti dosta drugačije nego u treningu, idu nisko i široko, uz puno rada krilima, onako baš radno, i tako iz sata u sat ništa se nije mijenjalo, jedino se temperatura popela do 19c. Popodne, negdje oko 14h, sa svih strana se nebo zatvorilo i kiša je počela jako padati. Ono malo kišice što je u par navrata prethodno padalo nije im puno naškodilo, ali bi ih ova sad, ako nastavi tako padati duže vrijeme, mogla „probiti“. Ekipa se dobro nosila sa nedaćom i na sreću za oko pola sata, kiša je polako prestala padati. Sati prolaze, a kroz dvorište se jedino „kibiceri“ mijenjaju, u međuvremenu, se osluškuje kako konkurenciji ide. Oko 19h nebo se potpuno razbistruje i u takvom okružju dočekujemo noć, vedru i punu zvijezda, u tom trenutku mislim da bolje ne može, ekipa ulazi u noć bez problema, ptice lete kao zavezane i nekako još bolje nego po danu, kao da su samo to čekale. Vrijeme polako prolazi. Već je prošlo 22h, ali one ne posustaju,još uvijek su zajedno i izgledaju dobro. Moj sudac mi čita misli i govori kako bi bilo šteta da ih prekidam. Znam da je u pravu. Govorim mu da bi bilo dobro da se razdvoje, jer bi mi dale alibi da prekinem trku, ali ništa se ne mijenja, one i dalje lete složno, sve su u jednom pogledu. U međuvremenu, saznajemo da je konkurencija završila svoj nastup. Ipak, odluka nije laka. U 22.30h one još lete kao po „špagi“. U jednom trenutku čini se kao da ekipa leti malo niže nego prije i odlučujem da, bez obzira što još uvijek lete skupa, kad naprave idući krug preko kuće prekinem neizvjesnost. Tako je i bilo. Objavljujem odluku sucu, ekipa nailazi,ja palim svjetlo. U tom trenutku sat pokazuje 22.43h, što znači da je to rezultat od 18.43h, ali još je ostala jedna pojedinost, treba ih pokazati sudcu u roku od jednog sata od trenutka kad sam upalio svijetlo. Ptice odmah reagiraju na dropere, ali trebalo je ipak nešto vremena i rada sa droperima da razbijem trojku i da ih spustim. Nakon toga, ulazimo u golubinjak, pregledavamo ihi konstatiramo da se nisu potrošile do kraja te da su mogle još, ali ujedno zadovoljni sa sretnim završetkom. Ubrzo su počele stizati i prve čestitke, a uz sve ostalo i sin će biti sretan, jer ipak će mu ime završiti na diplomi. Supruga je komentirala kako su me opet žene izvukle, ma što god joj to značilo. Hvala svima koji su pomogli da se ovo dogodi. Na kraju red je da „dame“ i službeno nabrojim:

1-Šeška/0013/2010/Hr/TSSB

2-Mala bijela/0004/2010/Hr/TSSB

3-Šareno bijela/0017/2010/Hr/TSSB

Pozdrav svima!

I.Brdarić-Brda

REKORD 20.04h SADRŽAJ

Kako to obično i bude u životu,najljepše stvari se najčešće događaju spontano. Iako sam u  2012-u god. ušao sa namjerom i željom da probam napasti dotadašnji rekord Hrvatske,nije sve išlo po planu. Nekako sam si utvarao da je sazrjelo vrijeme za tako nešto,  inicijalnu bazu sam imao u kvaliteti ptica koja mi je bila neupitna,  nisam imao problema s potrebnim slobodnim vremenom, a vjerovao sam da je s načinom rada i dosadašnjim  iskustvom te uz malo sreće, to dohvatljiva želja.
Vođen tom idejom svjesno prijavljujem tri termina zaredom:  19. i 27. 5. i 4.6. 2012. Vrhunac je trebao biti na zadnjem terminu kada sam si odredio da ću svakako ići do kraja i probati srušiti hrvatski tiplerski rekord.  Kasnije se pokazalo da to tad baš i ne bi bilo moguće, jer je dan bio prevruć,  koliko se sjećam bilo je više od 30 stupnjeva celzijusa. Tu sam trku otkazao. S treninzima sam krenuo,  kao i obično, negdje oko 20.03. Jato je tad bilo podijeljeno na pet ženki i pet mužjaka. Prva opcija su bile ženke (od milja sam ih nazvao „Dame“ ), a mužjaci su bili gurnuti u drugi plan, njih sam puštao kad sam stigao, nije tu baš bilo nekog reda, a oni su to osjetili, tako da sam veoma brzo odustao od treniranja mužjaka.  Za razliku od mužjaka,  „Dame“ su od početka bile boksirane u pojedinačnim boksovima, imale su svoj mir i redoslijed hranjenja te su, u međuvremenu, odrađivale sve zadano, puštao sam ih svaki treći ili četvrti dan, a svaki trening je završavao u mraku , kako kad,nekad je to bilo sat, nekad dva, a sa povećavanjem obdanice, povećavala se i dužina treninga.  Kako su dani prolazili tako su one izgledale sve bolje,  a i moj optimizam je rastao.  Jedino me malo brinulo što je sve išlo kao po loju, netko bi rekao  „slatke brige“, ali kako nisam htio letjeti s tako velikom ekipom, trebalo je izabrati tri prave ptice, prva je otpala „šeška“ ,jer ona se uvijek prva u mraku odvajala iz jata i to nije bilo teško odlučiti, ali nakon nje nikako nisam bio načisto od ostale četiri koju izbaciti. Sve su bile jako dobre, ali mala bijela 004 i njena polusestra 0463 ipak su za pola „koplja“  bile „jače“, nekako su  uvijek imale veću želju za letom i uvijek bi njih dvije zadnje silazile. Odluka je pala jedne noći kad su izludile sve dropere skupa sa mnom, skoro sat vremena duže sam ih morao dropirati u odnosu na prvu pticu koja je sišla na treningu, a treninzi su tad već bili na oko sedam, osam sati leta. Odluka pada. Na prvu trku će ići samo jedna od njih, mislio sam da sa jednom „ludom“ se još mogu boriti, ali sa dvije si to nisam htio priuštiti na dan trke. Tu borbu sam si htio ostaviti za zadnju trku-kada sam planirao da ih pustim do kraja, pa makar dobio i nulu i to da lete dok se ne sruše, to bi im bila moja mala osveta za ono što su one meni ponekad znale napraviti u treningu, ali nažalost, zbog opravdanih okolnosti , to se ipak nije dogodilo. Zadnji sam  trening prije prve trke ( utorak ) odradio sa trojkom u kojoj je bila „mala bijela“ i dvije rodaste-,uvjetno slabije ptice, trening od osam sati leta su odradile bez greške.  Završni „glanc“ su dobile u iduća tri dana. U petak navečer zovem suca (D.Banić) da potvrdim njegov dolazak. Sve je bilo spremno za prvu trku, po meni , tek uvertiru za ono što je trebalo uslijediti kasnije. Ipak, početak je bio loš. Skoro pa  mojom krivicom trke nije ni bilo. Pravim početničku grešku, krivo navijam budilicu, sreća pa sam imao poštenog suca koji  je bio uporan i probudio me.  Bio sam zbunjen i ljut na sebe, a nisam imao dovoljno riječi kako bih se ispričao sucu.  Srećom bilo je još dovoljno vremena da se ptice pregledaju i sve potrebno upiše u natjecateljski zapisnik te starta točno na vrijeme (04.30h).  Nakon starta ptice su nestale u polumraku. Čekali smo da se malo razdani kako bi se uvjerili da lete po pravilniku. Ubrzo se trojka ukazala, ekipa je išla snažno i široko, ali se uredno svakih petnaestak minuta  pojavljivala.  Dan je bio vedar i prohladan, temperatura taj dan nije išla preko 25 stupnjeva celzijavih. Sati su prolazili u dobrom raspoloženju, uz kavu, doručak i razgovor o svemu i svačemu ,naravno najviše  o tiplerima, kao i svime vezano uz njih. Hvala Bogu tema je bilo pregršt. Ekipa je izgledala odlično, bar meni, jer moj sudac me u nekoliko navrata bocnuo kako jedna ptica iz ekipe povremeno širi rep, već ju je prozvao „lepezanerka“ ( tipleraši znaju da širenje repa može značiti slabost i umor ). Međutim, on nije znao isto što i ja, a to je da ona jednostavno oduvijek tako leti.  Sat za satom ptice su uredno nizale krugove. Prvi pravi problem je bio oko 14.30h, kada sam u jednom trenutku vidio samo dvije ptice, pozvao sam sudca koji je odmah počeo štopati vrijeme nestanka, ali ubrzo se pojavljuje treća ptica, doduše  jedno kratko vrijeme letjele su na različitim visinama , ali nakon tridesetak minuta se jato sastavilo. Uzrok je najvjerojatnije bio strah od grabljivice koja se previše približila jatu. Kako su se one spojile i smirile, tako sam se i ja prestao brinuti. S vremenom su počeli dolaziti i prvi „kibiceri“. Došli su moji prijatelji : „Grga“ i „Prima“, nakon njih došao je i „Sule“, a nedugo nakon njega i „Brka“. U društvu je vrijeme još brže prolazilo, tako smo dočekali i mrak.  Ekipa je i dalje dobro izgledala, nema znakova umora, uskoro je nadohvat bio moj osobni rekord od 18.43h, a nakon što ga je ekipa pregazila sa lakoćom, odlučujem riskirati. Moj prijatelj „Sule“ u jednom je trenutku komentirao „ …ove će ići dvadeset sati…“,  ipak mi je to tad zvučalo malo preambiciozno, ono što sam se potajno nadao je bilo nešto drugo, ako se ikako bude moglo da dostignem već sad moj cilj za 2012 - rušenje hrvatskog rekorda.  Vrijeme je odjednom počelo sporije prolaziti, a pola sata do ponoći kao da je sve stalo, nikako da dođe ta ponoć, koja je označavala tu granicu koju je trebalo prijeći kako bi se rekord premašio. Jedino kome to ništa nije značilo su bile „Dame“, one su  nastavljale nizati krugove, nije to više bio svjež let, ali vidjelo se da mogu još.  Konačno,  otkucala je ponoć , što je značilo ispunjenje cilja, hrvatski tiplerski rekord postaje dio povijesti , ali tu nije kraj, idemo dalje.  Mislim da je u tom trenutku i mom sucu bilo jasno da to nije kraj i da još neće kući iako ,  mu to nije bilo ni na pameti , jer, kao na nekoj dobroj, napetoj utakmici , kada se zadnje minute provode stojeći , tako smo i nas dvojica, od početka noćnog leta pa do kraja trke, proveli na nogama i pažljivo pratili let iz minute u minutu( do 34 minute iza ponoći) tako da su nam se vratovi ukočili,ali napetost nije dozvoljavala opuštanje. U svemu tome približili smo se magičnoj granici od dvadeset sati. Tada sam rekao samome sebi: „Nema sad druge,pustit ćemo vas još i to da uradite.“  Svjesno sam riskirao.  Bilo je točno 34 minute iza ponoći  kada sam pogledao na sat, a ekipa iznad nas. „Dame“ su do tad bile „srušile“ sve, od mog osobnog rekorda preko Hrvatskog rekorda do leta preko dvadeset sati. Osjećaj je bio da je to  to, nemoj više riskirati.  Prekidam trku uz neodobravanje mog sudca (on je mislio da mogu još) i realno su mogle, ali u tom trenutku više ispred sebe nisam imao ništa,  jedino Shannonov  svjetski rekord, ali to mi je tad bilo nevažno i nedostižno. Toliki rizik nisam htio prihvatiti.  Droperi su odradili svoje, ptice ubrzo silaze, a meni pada kamen sa srca.  Lijep je to osjećaj, a ono što veseli  je činjenica da to nije bio njihov maksimum.  Kako god bilo u budućnosti, „Dame“ su ušle u povijest kao prve koje su u Hrvatskoj preletjele dvadeseticu. Ostat će upisano da su to prve učinile : rodasta – 0470/2011, rodasta – 0457/2011 i mala bijela – 0004/2010. Kako sam ovo sve pisao sa odmakom od nekoliko mjeseci, ono što sad osjećam, kad se prisjećam toga, je radost koju će shvatiti svi oni koji su nešto slično doživjeli, čak ne mora nužno biti vezano za golubarstvo. To je onaj osjećaj koji nastane kad otkrijete da ste sposobni nadmašiti samog sebe, učiniti puno više nego što ste mislili. Ovaj put i na ovaj način sam to htio podijeliti sa svima. Jedino čemu se na kraju nadam je da sam to uspio izraziti na istinit način da ne ispadne kao hvaljenje. Meni ostaje da se nadam kako će budućnost donijeti neke nove ptice, koje će možda isto tako ući u povijest. Tko zna? Možda to budu baš potomci od Dama.

I.Brdarić – Brda

HŠTK-VIŠNJEVAC

Pobjednici za međuklupsko takmičenje u TSSB SADRŽAJ

Štovani prijatelji u tiplerskom sportu ,prošle godine imali smo čast da prvi puta vidimo (neki i pročitamo NTU-glasnik ),tom prilikom sam uočio da tajnici po NTU klubovima opisuju letove u sezoni.Ovim putem bih želio opisati kako smo došli do titule najboljeg kluba u TSSB.Sezona je počela letom g.Ivana Vidovića u 04 mjesecu,diskvalifikacija na startu,ali let do mraka na dobrom vjetrovitom danu.Sljedeći pokušaj u klubu ima moja malenkost,let po dobrom danu prekida u 12h leta –sokol-te odnosi jednog goluba-opet disk.Tajnik saveza TSSB (Ivica Brdarić) po lošijem danu (vrućina) 17.05.2009 uspijeva upisati ispravnih 12.07h,te 06.06.2009 postavlja seniorski rekord kluba izletjevši sa svojim jatom : 17.15h (bravo tajniče),moram spomenuti i dva ispravna leta g.Ivana Međaši-ja(03.09 i 03.22h). Nakon seniorskih utrka nalazimo se na drugom mjestu ,iza ŠTK –Osijek ali ispred ŠTK-Mece(favoriti).

Juniorski dio sezone počinje sa mojim letom 04.07.2009 s vremenom od 08.30h ,dan je bio dobar ali ekipa slijeće za vrijeme ručka ( od sljedeće sezone goste primam samo na večeru …ha,ha),05.07.2009 letom od 14.37h g.I.Vidović dokazuje kvalitetu i postaje ne znajući Juniorski pobjednik TSSB ,a ujedno popravlja i juniorski rekord kluba (14.05h),dan je bio idealan sa malo kiše.Napeto postaje sa uključivanjem našeg „povratnika“ g.T.Ljubasa-te direktnog protivnika svom učeniku (I.Vidović) za termin 19.07.2009.Dan je bio dobar ,ali je na Višnjevačkom nebu gust“promet“,što dovodi do diskvalifikacije za obojicu.(I.Vidović u trećem satu leta ,te T.Ljubasa u 10h leta-dokaz da nije zahrđao-),istog dana i g.J.Pršlja leti te u petom satu leta dobiva disk.( ne i za gostoprimstvo-tog dana bilo je svega na stolu).Kolovoz 01.08.2009 /vruć dan/33 stupnja/i let od 07.36h-Ivana Kovačevića,te g.J.Pršlja 03.14h,ostatak kluba je na hlađenju nogu u moru(recesija?).Rujan donosi zahlađenje ,ali mračan start 06.09.2009 -sprječava g.I.Brdarića da postigne dobar rezultat, ( jedan golub se ne pojavljuje više od sat vremena –disk.)ptice su preletile dan i sletile u mraku nakon davanja znaka za silazak (u 20.40h),sa tim letom završava i najuspješnija sezona od osnutka kluba. 17,15+14,37+08,30=40,22h

Na kraju zahvaljujem svima u klubu koji su učestvovali u osvajanju pobjedničkog pehara u svojstvu natjecatelja ili suca. Velika želja bi nam bila da se dogodine takmičimo sa klubovima iz cijele LIJEPE NAŠE u jedinstvenom HRVATSKOM TIPLERSKOM SAVEZU.

TAJNIK HŠTK-VIŠNJEVAC

I.Kovačević

Povijest golubarstva SADRŽAJ

Prvi kontakti čovjeka s golubovima ostvareni su najvjerojatnije u starije kameno doba, kad su naši preci lovili golubove i skupljali njihova jaja radi prehrane. Pripitomljavanje golubova je započelo prije više tisuća godina, što potvrđuju arheološki nalazi za koje je procijenjeno da potiču iz 3200. godine prije Krista. Pronađeni su pri istraživanju faraonskih grobnica u Egiptu, a predstavljaju kameni jelovnik s uklesanim likovima golubova.

Uzgoj golubova započinje u starom vijeku na području tadašnje države Asirije, a poslije se proširio na Siriju, Feniciju, Cipar i Palestinu. Tijekom 5. stoljeća prije Krista pripitomljeni golub donesen je u Grčku, a već nakon pola stoljeća golubove u Ateni koriste za prijenos pošte. Potom je golubarstvo prošireno diljem Rimskog carstva, a napose u zemlje srednje, zapadne i sjeverne Europe. Zapisi o uzgoju golubova iz doba Rimskog carstva poslužili su i mnogim kasnijim autorima. U njima je vidljivo da su već stari Rimljani vodili matične knjige golubova.

Zbog blage naravi i mirnoće u ponašanju golubovi su bili omiljeni u mnogih naroda, a poštivani su i tretirani kao svete ptice. Stari Egipćani balzamirane su ih ostavljali u faraonovim grobnicama, kako bi bili glasnici faraonu na putu s ovog na drugi svijet. Židovi su golubove smatrali dovoljno dostojnim životinjama te ih prinosili kao žrtve bogovima. I u kršćanstvu golub ima veliko značenje kao glasnik Isusova rođenja, a u Starom zavjetu, u Knjizi postanka, donosi maslinovu grančicu s vijestima o povlačenju vode nakon potopa.

Osim značenja u vjerskom smislu, golubovi su imali i veliku praktičnu primjenu u mnogim ratovima, gdje je kao glasnik prenosio poruke zapovjednika, izvješća iz neprijateljske pozadine i druge obavijesti bitne za ishod pojedinih bitki.

Uz konja, psa i golub je životinja koja je kroz povijest bila nadahnuće mnogih umjetnika, literata, slikara i kipara, pa gotovo nema kulture koja goluba ne poznaje u umjetničkom smislu.

Biološke karakteristike golubova

Golubovi su kopnene ptice koje su napustile život na vodi, a prelaskom na kopneni, suhozemni život prilagodili su i prehranu novim uvjetima. Prestali su jesti hranu animalnog porijekla i sad se hrane isključivo biljnom hranom (razno zrnje). Zbog potrebe da smekšaju hranu kojom se hrane, golubovi i danas vole biti blizu vode. Dobri su plivači što nam potvrđuje njihovo porijeklo koje je u uskoj vezi s galebovima. Žive posvuda na Zemlji osim u polarnim krajevima. Nastambe im mogu biti u šumama i špiljama, u blizini ljudskih naselja a domaći golub, Columba livia domestica, dijeli stanište s čovjekom te živi u samim naseljima i gradovima.

Golub je srednje velika ptica, zaobljena trupa, kratkih nogu i s četiri prsta od kojih su tri okrenuta prema naprijed a četvrti prema unatrag. Glava je okrugla s kratkim kljunom. Krila su dobro razvijena. Golubovi su najbolji letači među domaćim pticama. Morfolopke razlike između mužjaka i ženki su male. Mužjaci su nešto krupniji, agresivniji, a ženkama se udvaraju uz glasno gukanje.

Golubovi se vrlo dobro orijentiraju u prostoru i danju i noću. Sam način orijentacije nije razjašnjen, ali postoji četiri teorije:

1. Provedena istraživanja potvrdila su orijentaciju prema položaju zvijezda i Sunca. Pretpostavka je da golubovi smješteni u stalnom mjestu boravka pamte položaj Sunca i zvijezda u određeno doba dana, što koriste za određivanje smjera leta kad se nađu na nepoznatu terenu.

2. Dokazano je da golubovi čuju vibracije frekvencije niže od 10 Hz. Izvori takvih vibracija u prirodi su različiti, ali stalno prisutni a rasprostiru se od izvora i više tisuća kilometara. Kad golubovi dospiju na nepoznat teren, te su im vibracije pomoć kod određivanja smjera.

3. Golubovi se orijentiraju i uz pomoć magnetnog polja Zemlje. Pokusima je dokazano da golubovi kojima se oko glave stvori umjetno magnetno polje gube sposobnost orijentacije, a ako se pri tome magnetnom polju promijene polovi, golubovi gube sposobnost leta.

4. Golubovi se pri orijentiranju koriste i njima prepoznatljivim obilježjima na tlu.

PRIJEVOD NTU PRAVILA LETA SADRŽAJ

NTU LETNA PRAVILA

1.Svi suci prije suđenja moraju imati, pročitati i razumjeti navedena pravila

2.Svaki natjecatelj i svi suci moraju vidjeti da su svi unijeti podatci u natjecateljski zapisnik ispravni, vrijeme, naziv i adresu tajnika i ostalo. Natjecatelji moraju pravilno napisati svoje ime i adresu na zapisnik leta te imati NTU pravilnik za tekuću godinu.

2a.Zapisnik leta mora biti primljen kod NTU tajnika najkasnije u četvrtak nakon natjecanja. Svi tajnici klubova moraju za svoje članove, koji se natječu, poslati detalje, kao i za ekipne članove koji se natječu za „štit“ natjecanje, najkasnije do četvrtka nakon natjecanja. Također, imena svoja vodeća tri natjecatelja u klubu. U suprotnom se natjecatelj diskvalificira.

2b. Kao početnik ili novak, definira se svaki onaj kome ptice nisu letjele u bilo kojoj organizaciji kluba ili NTU konkurencije. Početnik treba staviti kvačicu na predviđeno mjesto u natjecateljskom zapisniku i ostaje početnik do razbijanja deset ili više sati leta. Ovo vrijedi u bilo kojem organiziranom natjecanju kao i ostatak te sezone.

2c.Svakom članu će, nakon natjecanja, njegovo postignuto vrijeme biti objavljeno na listi rezultata, ako njegov zapisnik ne uspije doći do NTU tajnika u predviđeno vrijeme i gdje je praznik pada u ponedjeljak nakon natjecanja, bit će dopušten dodatni dan za slanje natjecateljskog zapisnika tajniku NTU-a.

3.Sve brojeve prstenja ptica koje se natječu treba unijeti u zapisnik prije samog starta. Prsteni moraju biti provjereni od strane sudca direktno prije starta, isto se provjerava i nakon natjecanja. Svaki natjecatelj može letjeti s tri do dvadeset ptica. Svaka stavka u zapisniku mora se popuniti ispravno ili će natjecatelj biti diskvalificiran.

4.Sve ptice, koje startaju, moraju krenuti u isto zakazano vrijeme po pravilniku NTU-a. Tijekom starta sudac mora biti u poziciji vidjeti da su sve prijavljene ptice poletjele, ali nije nužno da vidi kako se jato oslobađa.

5.Ptice koje se spuste dalje od 75 jardi od golubinjaka, tj. mjesta sa kojeg su startale, bit će diskvalificirane. Ovo se ne odnosi na dropere.

6.Svaka ptica iz konkurencije koja(e) padne unutar 75 jardi od golubinjaka, tj. mjesta sa kojeg su poletjele. Ako ih natjecatelj ne može dozvati, bit će mu dopušteno da ih dohvati ili potjera kako bi se vratile.

7.Svakoj ptici koja se natječe i izađe iz vidokruga sudca tijekom prvih sat vremena, bit će dozvoljen preostali dio od prva dva sata da se pojavi, ali ako ode van vidokruga u bilo koje vrijeme tijekom drugog sata, onda joj je dozvoljen samo jedan sat da se pojavi, nadalje - nema više od jednog sata dopuštanja. Ovo se odnosi na jednu ili više ptica (jato), ako bi natjecatelj odabrao da spusti svoje ptice - on mora obavijestiti suca o svojoj namjeri da će to učiniti. Čim natjecatelj da znak ili bilo tko zazove njegove ptice da se spuste, vrijeme treba biti uzeto (zaustavljeno), ptice koje se spuste u granicama dnevnog svjetla i kojima je vrijeme zaustavljeno, a do tada su letjele po pravilniku , moraju biti unutar potkrovlja (golubinjaka) u roku od jednog sata nakon službene granice mraka.

7a.Kada kompletno jato ptica bez kršenja pravila leti nakon službene granice mraka, natjecanje traje sve dok prva ptica ne sleti ili se ne upali svjetlo ili da neki drugi znak za spuštanje, nakon toga je dozvoljen jedan sat da ih se sve spusti i stavi pod kontrolu u kavezu (klonju) ili potkrovlje (golubinjak). Ako jato ptica ne leti zajedno nakon službene granice mraka ,to se naziva razdvajanje, a to znači da se (SVI) jato ne može vidjeti u jednom pogledu. Vrijeme razdvajanja sudac treba unijeti u natjecateljski zapisnik i nakon toga samo je jedan sat dozvoljen za natjecatelja da spusti ptice dolje i stavi ih pod kontrolu u kavez ili potkrovlje. Bilo kakvo paljenje svjetla koje utječe na let ptica nad kojim natjecatelj ima nadzor, od strane suca smatrat će se znakom za prekid natjecanja. Službenu granicu mraka donosi Predsjedništvo za svako natjecanje pojedinačno. Jato koje se natječe ne smije ostati bez sudaca u bilo kojem trenutku tijekom natjecanja.

8.Svi suci će provjeriti i namjestiti svoje satove po BBC vremenu.

9.Svi kontrolori imaju moć da pregledaju svakom sucu sat po kojem se natjecanje odvija i, gdje je potrebno, upozoriti i uspostaviti točno vrijeme, a bilo kakve sumnjive slučajeve poslati na razmatranje Predsjedništvu na njihov sljedeći sastanak.

10.Ako sudac vidi bilo kakav razlog za diskvalifikaciju mora (ako je to moguće) obavijestiti vlasnika o tome prije nego što napusti mjesto suđenja . Ako sudac sumnja da jato ne leti unutar pravila i misli da postoji razlog za diskvalifikaciju, ali ne može pozitivno identificirati bilo koju pticu iz jata, on mora ostati na svom mjestu suđenja jedan sat nakon događaja prije donošenja svoje konačne odluke. Ako sudac zaustavi vrijeme jata kojem sudi, dužan je nakon ulaska svih ptica iz natjecateljskog jata u golubinjak izvršiti provjeru brojeva prstenja tih ptica.

11.Svaka osoba koja straši ili pomaže da se uplaše ptice koje se natječu, time će uzrokovati zaustavljanje vremena jatu koje se natječe, a takve radnje mogu uzrokovati i diskvalifikaciju. Ovo se ne odnosi na ptice koje su sišle u granicama (75 jardi) ili po pravilima, njima je dozvoljeno da se vrate u potkrovlje(golubinjak).

12.Svakom članu kluba koji se natječe je potreban samo jedan sudac. Bilo koji član koji ima zabranu ili suspenziju ili je neplatiša ,prema NTU ili klubu koji je povezan sa NTU, ne može biti sudac u bilo kojem natjecanju u organizaciji NTU.

13.Svaki lokalni sudac koji odbije potpisati NTU natjecateljski zapisnik, lokalni tajnik kluba može ga prijaviti Predsjedništvu NTU.

14.Na sve nastale okolnosti koje nisu regulirane prethodnim pravilima ovlast ima Predsjedništvo NTU-a, a odluke će biti konačne.

15. Sudac ne može napustiti jato kojem sudi bez imenovanja zamjenskog suca. To vrijeme dok je u odsutnosti,kao i svi suci, kontrolori i njihove zamjene moraju se upisati u natjecateljski zapisnik.

16.Ako neki golub siđe na natjecateljev golubinjak na dan natjecanja, bit će dopušteno da ga se uvede u natjecateljev golubinjak, ali samo u prisutnosti njegova suca. Tom prilikom nema korištenja droppera, u suprotnom će mu se zaustaviti vrijeme.

17.Svaki sudac koji opravdano ne može doći na suđenje, na njegovo se mjesto imenuje, od strane njegova kluba, zamjena s kojom su se složili članovi tog kluba.

18.Svaki natjecatelj koji vrijeđa suca ili bilo kojeg kontrolora dok je u obavljanju svojih dužnosti bit će diskvalificiran.

19. Oudac mora imati određeno prihvatljivo mjesto za suđenje.

20.Članovo vrijeme razdvajanja jata se tiska prilikom objave liste rezultata.

21.Svaki NTU član, ispuštanjem ptica koje se ne natječu na dan natjecanja, u blizini bilo kojeg drugog člana NTU, koji ima natjecanje u tijeku, podliježe mogućoj kazni/kaznama od strane Predsjedništva NTU-a.

Uzgajivač tippleraSADRŽAJ

od Kena Burgesa

Što je uzgajivač tipplera? Reći ću Vam što je – on je vrsta za sebe, psihijatar bi imao puno posla pokušavajući vidjeti od čega mu je sačinjen um. “Koji luđak!”, mogli biste pomisliti kada ugledate usamljenika koji s nadom gleda u tamno nebo, zviždeći i mašući klasom sjemenja pokušava navabiti bijele golubove dolje, a zatim psuje ako ne silaze dolje. Takav čovjek je usamljenik , možda i zato što ne želi da ga nitko drugi vidi kako radi budalu od sebe. Kada konačno postigne svoj cilj i spusti ptice, nahrani ih i napoji, zaputit će se u kuću crvenog nosa, te objašnjavati svima u kući kako je uživao u ovoj sezoni. Ljubazni ljudi rade ustupke idiotima, zato će obitelj uzgajivača tipplera nastojati slušati ponavljanje svih priča, uz vrući čaj, te će ga tješiti i podržavati.

Uzgajivač golubova voli navraćati u pubove ( te zbog toga često odlučuje da mjesto s kojeg pušta ptice bude u blizini puba ), u sredini debate u baru, iznenada će napustiti društvo, požuriti van, te se zagledati prema tamnom nebu. U skladu s ljudskom prirodom, prolaznici će zastati i zagledati se u nebo ne bi li vidjeli što se to tako važno dešava gore, ali oni ne vide sićušne točkice koje čine uzgajivača sretnim, pomislit će da je lud što tako gleda u prazno nebo i smije se sam za sebe. Oprez svi vi koji ga namjeravate upitati u što to gleda, jer predavanje o vrijednostima Tipplera nikad nije daleko. Po povratku u pub, dosađivat će bilo kome voljnom da ga sluša, ili nije dovoljno brz da pobjegne na vrijeme, o vrijednostima svojih ptica: “Ništa im nije ravno, Nacionalni su pobjednici, ne sjećam se da sam ikad vidio bolje ptice…” . “Odlično za tebe” odgovorit će zbunjeni sugovornik, pokušavajući pronaći siguran put do vrata “Nadam se da će jednog dana postati šampioni i učiniti te ponosnim. Nekoliko dana kasnije, uzgajivač ulazi u pub, a sugovornik kojem je održano predavanje upita “Kako su šampioni?” Zapravo nije zainteresiran, ali započinje razgovor na sigurnu temu. “Ipak nisu tako dobri kako sam mislio” . “Zar nisu mogli ili nisu htjeli letjeti dovoljno daleko za tebe?”, upita sada zainteresirani sugovornik. “Letjeli su dobro, odgovara uzgajivač, ali predugo. Čekao sam ih do dva ujutro, ali ih nisam mogao spustiti, pa sam otišao u krevet, i ustao u 5.00, i tek tada sam ih spustio upravo prije nego sam ih zadavio. A tada slijedi pitanje našeg pametnog sugovornika: “Znači sve svoje nade polažeš u te ptice da lete dugo, treniraš ih da budu u formi da izdrže duge letove, a kada to uspiju, ti ih ubiješ! Odlično!”

Naš je uzgajivač vrlo strpljiva osoba, provest će sate objašnjavajući svakome tko ga je voljan slušati umjetnost i snagu letenja tipplerima; dobit će puni tretman, a uzgajivač će zauzvrat primiti samo kimanje glavom kao odgovor. “Ptice puštaš popodne, nakon večere od ječma, kada se spusti mrak, upališ svjetla, izvedeš droppere, to spušta mlade dolje, a tada ih zatvoriš i nahraniš. Tako se treniraju ptice za veliko, glavno natjecanje. Toga dana pod budnim okom tebi dodijeljenog suca, puštaš ptice vrlo rano ujutro. Kada misliš da je pticama dosta, kažeš to sucu, upališ svjetla i spustiš ptice, a zatim se unutar sata provjeravaju prstenovi, iIi kompletira se vremenski list.” Ovakav razgovor se obično vodi uz bar, a naš uzgajivač je presretan što je našao nekoga da ga sluša i da se zanima za uzgajanje tipplera. I kad uzgajivač pauzira sekundu da dohvati svoje pivo, njegov sugovornik, ne vjerujući svojoj sreći da je dobio priliku da govori, upita “A što ste rekli od kuda puštate ptice?” Katastrofa!

Preispitamo li sada našeg uzgajivača u ulozi glave kućanstva, on je najbolji! Nakon što se obitelj smiri nakon ručka, naš se junak oblači i izlazi van radi svoga zadovoljstva: slijedećih nekoliko sati provest će stojeći u vrtu i gledajući u nebo, ako ima sreće, neće kišiti jako, niti će puhati istočni vjetar sa svojim ledenim ugrizom. Možda će imati društvo, još jednog uzgajivača koji nema ptica za letenje niti izgovora da stoji u svom vrtu po hladnoći, pa će se pridružiti, ako mu dozvoli, našem uzgajivaču. Poznato je da se grupe uzgajivača tipplera okupljaju na povišenim mjestima, svi zureći prema nebu, te igrajući privatnu igru “tko će prvi uhvatiti gripu”. Glava obitelji će povremeno upadati u kuću, ostavljajući blato, izmet i perje po kući, tražeći čaj i simpatiju ukućana. A kako su mu misli stalno s njegovim pticama, vrata kuće su stalno otvorena. “Zašto ne izađemo van?” upita ga žena, “Dobra ideja”, odgovara naš uzgajivač, “ Zanima me do kuda van naše zemlje lete moje ptice, zato obuci se i idemo!” Naš uzgajivač je prava radost ljeti: Djeco ne želim vas u vrtu danas, mladi su mi vani i ne želim da ih vaša buka prestraši; ne ni ti ne možeš objesiti robu na sušenje. Da, možeš posaditi neke biljke u vrtu pod uvjetom da nisu previsoke i preživih boja.

“Dušo”, kaže naš uzgajivae ( dio treninga tipplera je znati reai takve stvari kada je potrebno “dodati malo šarma” ). Moje mlade ptice moraju izaai u tri, ja neau biti doma, možda ih ti možeš pustiti za mene. Ja au ih staviti u košaru, ti ju samo otvori, a oni ae izletjeti, drži oko na njima, a ako iz bilo kojeg razloga oni odlutaju ( a sada slijedi predavanje na temu “odlutali” znakovi ), otvori drugu košaru s dropperima. Žena je sada potpuno izgubljena. Naš se uzgajivae vraaa kuai i vidi da mu dvije ptice još lete, a jedan nedostaje. Zašto nije vidjela da je jedan pobjegao, uništena je odliena ptica, pakao. Ili se vrati kuai a mlada ptica je u letu s dropperima. Zašto si pustila droppere, oni su samo blefirali….pakao!

Grašak se daje vrlo oprezno. Voda se prokuha, a zatim ohladi, može se napraviti malo eaja. Uzgajivae tipplera koji je dobar kuhar, pticama ae dati "kolae” , te osušiti malo za mrvice; veaina toga se može pronaai u , i okolo peanice kada završi. Tonik se priprema u sudoperu, a s vježbom postaje sve bolji. Sa svojim magienim mješavinama, naš ae uzgajivae svoj vrt pripremiti za svoje voljene. Supruga se pridružuje ritualu na njegovoj pozornici, metuai mrvice…

Dan natjecanja. Subota navečer bila je puna iščkivanja za našeg uzgajivača: tražio je svoju dušu, “Da li sam učinio sve što sam mogao, ili trebao da bih osigurao dobre rezultate ptica?” Neće moći dočekati da pticama da konačni obrok, pa će otići do puba na sat ili dva. Zatim će otići do golubinjaka da nahrani i napoji vrhunske ptice; provest će sat ili više odlučujući koju pticu pustiti u slučaju da je trenirana i više nego se traži. A zatim u krevet te namjestiti budilicu. A supruga će, naravno, biti odgovorna da se alarm i čuje. Kada alarm zazvoni, pravo u vrt, pali svjetla, dobro pogleda ptice i ponudi ih svježom vodom. Čaj će se toga dana piti na galone.

To je uzgajivač tipplera – prepoznajete li se?

Yearbook 1984 NTU

Viđenje kontrole natjecanja kod gospodina Ivice Brdarića od strane gospodina Asmira HuskanovićaSADRŽAJ

Dobio sam SMS slijedeceg sadržaja-„srušen rekord HTS-a, Brdarić iz kluba Mece preletio preko 20 sati“. Eh,pomislio sam,opet ćemo imati problema na predsjedništvu i skupštini.

Klub Mece je primljen u HTS ove godine i odmah rekord. Da li je moguće da mu golubovi lete tako duboko u mrak i da ih onda još može i dropirati? Priznajem bio sam vrlo skeptičan.

Puno smo o svemu tome raspravljali. Došli smo na ideju da se rekord mora potvrditi. Jedan od argumenata nam je bio da je i Mr. Shannon morao potvrditi svoj rekord i potjerati golubove pred komisijom koje će procijeniti je li moguće da su ti golubovi izletili rekord. Mr. Shannon je potjerao ptice, a komisija potvrdila rekord. Znali smo da će biti puno buke. Uslijedilo je puno telefonskih razgovora. Morao se uključiti i Gdin. Bunoza. Složili smo tim od četiri člana HTS-a. Tražili smo da gdin. Brdarić potjera golubove oko 13 sati i neka ih spusti oko 1 sat i ako to odradi da potvrdimo rekord HTS-a. Pao je dogovor da idemo; Amarildo Lukić,tajnik-Maričić,Profa(Babić) i ja.

Bilo je pravo ljetno toplo jutro. Amarildo me pokupio na naplatnim kućicama u Zagrebu i krenuli smo prema Vinkovcima do Maričića i Profe. U autu smo pretresali naš čvrsti stav. Moramo biti dosljedni i pravedni. U Vinkovcima smo uz kavu još jednom utvrdili gradivo. Pretpostavljali smo da nas gdin. Brdarić i gdin. Banić neće dočekati sa ovacijama, ali bili smo odlučni ispuniti zacrtani plan. Sjeli smo u aute i pravac Brdarićevo dvorište.

U dvorištu nas dočekaše Brdarić i Banić. Obojica su bili pristojni i ljubazni, iako se nisu slagali sa ovom našom odlukom, smatrajući je izrazom nepovjerenja, što su nam otvoreno i rekli, ni u jednom trenutku nisu bili neuljudni kao ni mi. Iako su nam stavovi bili različiti nastavili smo normalno komunicirati. Amarildo je onako zdravo i otvoreno mediteranski rekao:“Brdariću,nismo mi došli da ti otmemo rezultat. Ovdje smo da se uvjerimo da tvoji golubovi mogu letiti tako duboko u mrak, da ih možeš dropirati u mrak i da potvrdimo tvoj rezultat“. Ako je i bilo neke nelagode pri našem susretu, sve je nestalo kad smo došli do golubarnika. Brdarić nam je pokazao svoje tri ljepotice, tri svijetle ptice zdrave i zategnute. Naglasio je da ne pušta ptice niti na trening niti na let ako je temperatura viša od 26 celzija. Inače termometara po dvoru ima više nego Sijerković i svi su pokazivali preko 30 stupnjeva. Da stvar bude još bolja bila je strašna sparina. Dok smo se vrzmali oko golubarnika svi smo se debelo oznojili. Ne može se reći da je bio oduševljen, ali stisnuo je srce i potjerao ptice. Odmah je bilo jasno da su se te ptice u svom životu naletale. Uhvatile su tempo držeći se na srednjoj i nižoj visini, nisu odlazile puno u širinu. Milina za suca, svako malo su u vidokrugu. Dnevni dio odradile su rutinski. Ja sam se rutinski uhvatio tamnog piva, Amarildo je tukao po običnoj vodi tako da ga je gđa Brdarić pitala:“Što vi u Biogradu nemate vode“? Malo se onda i nacijepalo špeka, sira, vratine ma milina. Upamtio sam da je Brdarić rekao da je strog sudac svojim pticama, izbacuje sve koje zanoće mimo njegove volje, ali i one koje se spuste na volieru bez njegovog poziva. Ostavlja i tjera svijetle ptice, a ne voli tamne.

U vrlo ugodnoj i opuštenoj atmosferi dočekali smo potpuni mrak. Nebo zvjezdano. Mjesec ko tepsija, pun puncat. Ekipa gore se nije dala zbuniti mrakom, spustile su se malo niže, da ih lakše pratimo i nastavile nizati svoje krugove. Da nam bude još lakše pratiti ptice, pridružio nam se najmlađi član, Brdarić junior. Mora se priznati da dečko ima oko, uvijek ih prvi spazi. Sve je bilo savršeno, smijali smo se i razgovarali, dok jedna ptica nije odlučila da joj više odgovara samostalan let. Kad se ptica odvojila naša vesela družina je ušutila, od sto glasa, glasa čuti nije, jer to traje i traje. Vidi se da sve tri ptice lete. Vidi se da znaju gdje je golubarnik. Ali vidi se i da to nije jato.

Nakon pola sata razdvojenog leta članovi kontrole su mučno šutili,gđa Brdarić je počela paliti jednu na drugu cigaretu, a Brdarić, koji se ostavio cigareta prije nekoliko godina, shvatio je da nikad nije kasno za novi početak, pa je i on pripalio jednu.

Osobno vjerujem da su to ptice namjerno napravile da malo pomognu Maričiću, kojeg je Amarildo stalno zadirkivao. Nakon što nam je četrdesetak minuta pila krv i živce, ptica se vratila u jato i let je nastavljen, a mi se ponovno raskokodakali. Letile su ptice do debelo iza ponoći i mi odlučismo da je dosta. Na naš nagovor Brdarić je spustio ptice rutinerski. Pokazao im je dropere, one su se javile, još su malo kružile da pokažu da mogu do jutra ako treba, a onda su pale na volieru i to sve tri istovremeno, ušle su u žicu i to je bio znak da udarimo po jegermeisteru, da čestitamo Brdariću i da ga tapšemo.

Drago mi je da sam bio sudionik ovog događaja. Zauvijek će mi ostati u sjećanju, ne samo Brdarić i njegove prekrasne ptice, nego i krasna obitelj kao podrška strastvenom golubaru. Uz njegovu predanost, odlučnost i podršku njegove obitelji te malo sreće sa temperaturama na dan leta ne bih bio iznenađen da pukne još koji, možda i jači, rezultat. Predlažem ovim putem da se Brdariću na skupštini uz pehar obavezno uruči i neki dobar termometar, nek se čovjeku nađe. U Zagrebu, pred jutro, razmišljao sam kako smo od svega ovoga mogli napraviti još jednu žestoku prepirku punu međusobnih optužbi i uvreda, a eto mi smo uz malo kompromisa i međusobnog uvažavanja doživjeli nešto što ćemo rado pamtiti i prepričavati.

Asmir Huskanović ŠTK Zagreb

Engleski tipleri Ivana Brdarića iz Višnjevca nadmašili hrvatski rekord SADRŽAJ

Tri bijele golubice bez stanke letjele čak 20 sati i četiri minute

Polijetanje iz golubinjaka pratio je sudac, a morale su mu se redovito pokazivati na nebu, kako bi ga uvjerile da nisu negdje sjele i zadrijemale jer bi inače bile diskvalificirane, priča vlasnik

Nitko ne zna koliko su kilometara prevalili. U zrak su se vinuli u ranu zoru, u 4.30 sati. Spustili su se na tlo tek pola sata iza ponoći. Letjeli su točno 20 sati i četiri minute. Tri bijele golubice Ivana Brdarića iz Višnjevca postala su tako nove hrvatske rekorderke u letenju. Rekord je nadmašen 19. svibnja.

Važna je trenerska taktika

– Nisam se nadao da će uspjeti jer je dan bio kratak pa su čak tri sata provele u mraku. Trenirani su da pobijede strah od mraka, no on im je jednostavno urođen – priča Brdarić.

Njihovo uzlijetanje iz golubinjaka u ovom osječkom prigradskom naselju pratio je sudac. Svakih sat vremena morali su mu se pokazati na nebu.

– Moraju doći i uvjeriti suca da su u zraku, da nisu negdje sjeli i zaspali– opisuje.

Važno je da se drže skupa, u formaciji. Vinu se, pak, i do tisuću metara visoko.

Ovi engleski tipleri tako su se priključili elitnoj ekipi od samo 116 golubova u svijetu koji su neprekidno letjeli više od 20 sati. Svjetski su rekord, inače, postavile ptice iz Irske još 1995., a krilima su mahale 22 sata i pet minuta u komadu. Višnjevačke golubice letjele su, pak, 33 minute duže od dotadašnjih hrvatskih rekordera.

– Nisu same sletjele, nego sam ja odlučio da je njima dosta i pozvao sam ih da dođu. Bio sam zadovoljan rezultatom, a plašio sam se da ne pogriješe. Ako bi zapele, pale ili sjele negdje pa ne bi došle kući, bile bi diskvalificirane. Bila je to trenerska taktika – smješka se Brdarić. Uloga trenera, dodaje, jednako je važna kao i kvaliteta golubova.

Za rušenje rekorda golubice, od milja nazvane Dame, marljivo su trenirale. Intenzivni treninzi počinju krajem ožujka. U početku lete sat ili dva, a pred kraj priprema i po deset sati.

– Moraju jesti i lakšu hranu, ječam, rižu, proso. Masna hrana, poput suncokreta, uljane repice i konoplje daje im se, opet, u pripremnoj fazi za natjecanja – pojašnjava. U golubinjak se vraćaju kada nad njim poleti nekoliko specifičnih, pernatijih golubova. Letači vide svoje „kolege“, upaljena svjetla i čuju zvižduke vlasnika. Uvjetovani im je to refleks na koji su privikavani odmalena, a povezuju ga s hranom.

Za pticu najviše 200 eura

Brdarić ima 40-ak golubova. Godišnje ih se izleže oko 50. No, strogu natjecateljsku selekciju prođe tek njih pet, šest.

– Kao i u svakom sportu – kaže on. U punoj su sportskoj snazi u dobi između tri i pet godina.

– Prevrijedni su nam da bismo ih riskirali dalje, koristimo ih potom za rasplod – nastavlja.

Dvije dame rekorderke rođene su 2011., a treća 2010. Mirovinu su već zaslužile. Brdarić ih ne planira prodati. No, zarada na njima ionako ne bi bila velika. Cijene se kreću do 200 eura po ptici.

Noćni trening SADRŽAJ

S prvim puštanjima i treninzima ne počinjem prije nego što mlade ptice ne socijaliziram, moraju jesti iz ruke i reagirati na dropera. Tek nakon što se „ujate“ i odrade par treninga i kad ih naučim dobro na dropera, tj. da silaze čim im pokažem dropera, tad krećem sa noćnim treningom. Ovo vrijedi i za stare ptice prije prvog puštanja nakon zime. To radim na način da ih svaki slijedeći trening spuštam sve dublje u mraku. U početnim treninzima, kad ih spuštam pred mrak, ostavljam ih na voljeri sa droperima i upaljenim svjetlima sve dok ne postane sasvim mračno, tu pazim da ih nešto ne poplaši(mačka i sl.),tad ih mamim hranom i zviždanjem da sami polete sa „klonje-kaveza“, na način da im hranu bacam malo dalje po krovu golubinjaka. Kod ovakvog treniranja trebali bi imati 2-3 komada, na mrak već dobro naučena bijela dropera (polugladna), jer oni su proždrljiviji, pa će prvi poletjeti za bačenom hranom, a mladi, ako su učeni na dropera i uz to i dovoljno gladni, sigurno će ih pratiti. To ponovim desetak puta prije nego što ih pozovem u golubinjak, tu jako pazim da im ne dam previše hrane i tad većinom koristim malo ječma pomiješanog sa sitnim prosom. Ovaj postupak ponavljam par dana za redom, tj. u nekoliko početnih pred-pravih noćnih treninga. U ovoj fazi potrebna je strpljivost, jer uz svu pažnju i napore, može se dogoditi da se poneka ptica izgubi u noći, ako se to i dogodi, jednom nije od presudne važnosti, ali tu pogrešku ne smije napraviti sutra ili preksutra navečer kad ponavljam postupak. U suprotnom takvu pticu koliko god mi se činila dobrom i dragom mičem iz jata. Ako sve ide po planu, onda dobiju dva dana odmora i nakon toga trening svaki treći ili četvrti dan, zavisno od mog slobodnog vremena. Treninzi se većinom kreću od 2h u početku pa kasnije do 8h. Od toga gledam da u noći lete bar sat do dva. Kad se ekipa u noći počne raspadati, to mi je obično znak kad ih spuštam. Osobno, mislim da nije potrebno trenirati ih da lete dugo ili do kasno po noći da bi se postigli dobri rezultati. Isto tako sam s vremenom težio da posvijetlim ptice, mislim na njihovu boju, tj. u matici sam ostavljao sve više parove koji su mi davali bijele i rodaste mlade i to usprkos tome što sam imao odličnih ptica tamnije boje, ali sam ih s vremenom riješio, jer je velika razlika i puno je lakše u noći pratiti bjelkaste golubove pa čak i u mračnim noćima, bez mjesečine i po kiši. Osim toga, moje ptice u noći ne lete visoko, a selekcijom uvijek pokušavam napraviti ekipu koja će se u noći što kasnije raspasti, tako da sam sad već sve zadovoljniji letom u noći. Ovom priliko ponovit ću i što su već drugi rekli, prije nego što se nisam uvjerio da imam ptice koje su u mom dvorištu, s mojim radom, preletjele dan (ali dan od 16-17h) , do tad nisam ni pokušavao raditi s njima u noći. Isto tako imao sam sreće pa nisam imao problema da mi ptice neće ulaziti u mrak, jer i to se zna dogoditi. Vidio sam svojim očima, lete super po danu, ali prvi mračak one dolje i ne pomaže ništa, a ako ih plašiš, one sjednu dalje. To je muka, lete po cijeli dan, a u noć ni pod razno. S druge strane, ima ptica koje su svojim stilom leta zahtjevnije. Nekima ptice u noći lete jako visoko. Vjerujem da su to dobre ptice i da se sa dobrim radom mogu dovesti do cilja, ali iz moje perspektive mi je žao onih uzgajivača koji se sa takvim problemima moraju nositi. Eto, tako to otprilike kod mene ide s radom u noći i pokazalo se dobrim, jer utrošak vremena i živaca je bio prihvatljiv.

Pozdrav svima!

I.Brdarić-Brda

Ja sam svoj vlastiti djed ( isječak iz novina )-šala SADRŽAJ

Došli smo do pisma pomoću koga je nepoznati mladić u Hrvatskoj nedavno pokušao izbjeći vojnu obvezu.

-Štovani gospodine ministre, dozvolite mi da Vam objsnim svoju situaciju u nadi da ćete moći razriješiti moj slučaj. Trenutno čekam poziv u redove Hrvatske vojske. Imam 23 godine, oženjen sam 47-godišnjom udovicom koja ima 26-godišnju kći. S tom kćeri oženjen je moj otac. Oženivši kći moje žene, moj je otac postao i moj zet. U isto vrijeme , moja je žena tašta mome ocu, a kći moje žene moja je maćeha. U siječnju žena i ja dobismo sina. To je dijete brat očeve žene, a zet mog oca. U isto vrijeme , to je dijete i moj stric, jer je brat moje maćehe. U svibnju žena mog oca rodila je sina. To je dijete moj brat, jer je sin moga oca. U isto vrijeme, to je dijete i moj unuk, jer je sin ženine kćeri. Dakle ja sam brat svog unuka, a s obzirom da je muž nečije majke i otac tog dijeteta, ja sam i otac ženine kćeri, te brat njenog sina. Jasno je,dakle, da sam ja svoj vlastiti djed. Nadam se da sam sve jasno objasnio. Nadam se, gospodine ministre, da će te me razriješiti vojničke dužnosti, jer zakon nalaže da sinovi više od dviju generacij (dakle,djed,otac i unuk) ne smiju istovremeno služiti vojsku.

Hvala na razumijevanju.

Odgovor Ministarstva obrane Republike Hrvatske uslijedio je nakon dva tjedna. U izvještaju je pisalo: Osoba je permanetno razriješena vojničke dužnosti zbog sumnje psihičkih nedostataka i mentalne nestabilnosti koje su posljedica kaotičkih odnosa unutar obitelji.

RASE TIPLERA SADRŽAJ

RASA GOLUBOVA ENGLESKIH TIPLERA POSTOJI U DVIJE VRSTE:

1.IZLOŽBENI

2.SPORTSKI

SPORTSKIH IMA PET TIPOVA:

1. SHEFIELD: TO SU KRUPNIJI GOLUBOVI, JAVLJAJU SE U SVIM BOJAMA, MAHOM IMAJU SPARTAJUĆI LET, VRLO DUGO LETE, VJETAR I KIŠA NE PREDSTAVLJAJU MU NEKI VEĆI PROBLEM

2. MANCHESTER TIP: TIJELO I KLJUN SU MU NEŠTO KRAĆI OD SHEFIELD TIPA, LETE VISOKO

3. MACESFIELD TIP: ONI SU MAHOM RODASTE BOJE I ONI SU TIPLERI LIJEPOG VREMENA, AKO NISU IZMJEŠANI SA DRUGIM TIPOVIMA TIPLERA NE MOGU LETJETI IZRAZITO DUGO,A KARAKTERIZIRA IH VISOK LET

4. LEICHESTER TIP: IMA GOTOVO ISTE OSOBINE KAO MACESFIELD TIP

5. CRAZY LINKOLN TIP: STVORILI SU IH UZGAJIVAČI U OKOLICI LONDONA PA IH NEKI NAZIVAJU JOŠ I LONDONCIMA

…KOD SVIH PET TIPOVA JE PRIMARAN DUG LET PO NTU PRAVILNIKU,OSTALO NIJE BITNO, U OKVIRU OVIH TIPOVA BILO JE KRIŽANJA, ISKRIŽANI SU : ALF CHEMBERLEN ( NEKI KAŽU NAJBOLJI TIPLERAŠ SVIH VREMENA), COCREIN,HAL.MARLOW,BILINGHAM,WESEKOT,BABINTON,NAWTON, MATEUS,BODEN,HUGHES…

A KOD IZLOŽBENE VRSTE TRAŽI SE EKSTERIJER ( KLJUN,OČI,BOJA…), DOK JE LET SEKUNDARAN, DUŽINA LETA JE KRAĆA, ( OSAM DO DVANAEST SATI )

SELEKCIJA TIPLERA SADRŽAJ

Selekcija je jedno od najvažnijih pitanja u radu sa tiplerima. Sve što će se kasnije događati ovisi o tome kakve smo ptice odabrali za let i uzgoj. Nažalost u našem slučaju nema papirnato utvrđenih i standardiziranih metoda i tehnika kako bi pomoću njih izabrali najbolje. Još je sve većinom u sferi prognoziranja. Činjenica je, da zbog toga svi prilikom selekcije mogu pogriješiti , “možda je sreća da je tome tako“. Ipak ako se ozbiljnije pozabavimo tim problemom, shvatit ćemo da je glavni preduvjet za uspješnu selekciju temeljita analiza. Pri tom je glavna analiza rezultata,zatim analiza leta i karaktera ptica u različitim uvjetima. Na samom početku je bitno razdvojiti želje i realnost. Ključna riječ je „pragmatičnost“. Jer „Engleski tipler“ je sportski golub, a svrha mu je natjecanje, te da kao takav što duže leti po pravilniku . Kad uzgajivač to shvati, onda će uvidjeti i besmisao selekcije tiplera po ljepoti, rodovniku,prstenu na nozi ili imenu . Zato jedina dvojba bi trebala biti koji je tipler loš ili dobar. A da bi došli do dobrih, potrebno je reducirati tiplere na limitirani broj jedinki koji će proći sve faze selekcije. Prva vrsta selekcije je tzv. gruba selekcija, tom selekcijom mičemo sve one koji prema vanjskim parametrima na očigled ne valjaju. Pristalica sam mišljenja iz kojeg proizlazi, da ako se ne može vidjeti da li je ptica dobra, možemo vidjeti ako je neka loša. To su većinom zakržljale ptice sa lošim perjem ili lošim zdravljem . Očiti primjer je: kada u gnijezdu imamo dva mlada, od kojih je jedan duplo manji . Ili imamo pticu koja je bezrazložno bolesna,ima konstantno zdravstvene probleme, ornitoza,trichomonoza,coryza itd.tj. jedino je ona bolesna a sve ostale su zdrave. Takve ptice u prirodnom okruženju vjerojatno ne bi preživjele, ali u kontroliranim uvjetima uzgajivač uspijeva raznim antibioticima da ih održava na životu , ali nesvjesno na taj način riskira da u daljnjem uzgoju dobije isto takvu pticu, koja je slabijeg imuniteta ,što u konačnici neizbježno utječe na let. Dakle selekciju možemo vršiti na način da nam ogledni primjer bude kako inače to rješava priroda. Što bi značilo : kao prvo selekcija na bazi zdravlja i imuniteta , o čemu je u prethodnim redovima već bilo riječi, nakon toga na bazi borbe za hranu ,u našem slučaju to možemo primijeniti gledajući mlade kako se ponašaju,jer dok pojedini mladi u starosti od četiri tjedna,a koje smo tek odvojili od roditelja, jedu ponuđenu hranu,drugi umjesto da istu jedu proganjaju druge mlade da ih nahrane poput roditelja,neki od uspješnih tipleraša takve znaju riješiti,tu imamo jedan primjer kako je legenda tiplerskog sporta (Gordon Hughes ) znao tiplere hraniti u mraku ,i odstranjivao je one koji ne bi znali pronaći tako ponuđenu hranu, možda je primjer malo drastičan ,ali ne može nitko negirati njegovu inovativnost kao ni uspjehe koje je postigao, kao treći prirodni faktor koji možemo primijeniti je: borba za prostor, to najbolje možemo provjeriti na način da u boks sa cca deset stajalica ,ubacimo jedanaest ptica, ona koja nakon par dana ne zauzme svoju stajalicu je za otpis. Ipak od svih tih metoda najpouzdanija je metoda bazirana na letu kroz treninge i natjecanja. Prva prepreka im je već prilikom učenja, a odnosi se na poslušnost i inteligenciju, odnosno da prilikom početnih treninga poslušno silaze na golubinjak na vaš poziv. Nakon toga ulaze u drugi krug selekcije u kojem prolaze psihologijsko testiranje,koje će nam dati niz pouzdanih i objektivnih odgovora o njihovim sposobnostima i osobinama njihovog karaktera. Tom prilikom provodimo pojedinačno i grupno testiranje na način da pustimo već oformljeno jato , tako da nakon par treninga leti toliko dugo( do nekakve njihove granice izdržljivosti ), ali bez da im pokažemo dropera dok ne otkrijemo unutar jata koja će se ptica prva odvojiti i početi spuštati. To možemo ponavljati dok nam se ne iskristalizira prva ekipa ( 3 do 5 kom ), isto tako to možemo ponavljati i u drugačijim uvjetima,kiša,vrućina ili kad ih naučimo na noćni let, s tim da tada selektiramo ptice na način da u ekipi ostavljamo one primjerke koji hoće letjeti u noći. Zatim tu pratimo i odvajamo one koji su skloni u tom noćnom letu prebrzo da se odvoje iz jata. Na kraju dolaze testovi izdržljivosti, tj. duži treninzi i probne trke. Na taj način zapravo završavamo pripremnu selekciju. Ovakvim postupkom mogućnost pogreške svodimo na minimum,a tako iz selektirane ptice će svoju konačnu potvrdu vrijednosti dobiti na natjecanju kroz ostvareni rezultat i kao takve zaslužuju da jednog dana postanu i uzgojne ptice. Pri tom se mora napomenuti da nema nikakve garancije da će njihovi mladi biti dobri kao i oni ili bolji, ali od takvih ptica se bar možete nadati dobrom tipleru ,s tim da postotci vjerojatnosti su vam zasigurno puno veći, nego od drugih koji su selektirali na osnovi intuicije,unutrašnjeg glasa ,boje,ili po prstenu i porijeklu.

Brdarić I.

TOP 10 Rezultata u Hrvatskoj / Stare ptice SADRŽAJ

(Redni broj, Ime natjecatelja,Klub,Savez,Let/sati, Pravila leta ,Godina rezultata )

1. Ivica Brdaric/ Stk- Mece/ H.T.S/ 20.04h/ HTS/ 2012

2. Viktor Higi/Stk Mursa / „CTU“ / 19.31h/ CTU / 2005

3. Zeljko Fajdetic/Stk Crikvenica/HTS/19.23h/HTS/2004

4. Ivica Jakobovic/Stk Mursa/„CTU“/18.56h/ CTU/ 2005

5. Branimir Rozman/Stk Mursa/„CTU“/18.45h/ CTU/ 2006

6. Ivica Brdaric/HSTK Visnjevac/TSSB/18.43h/ NTU/2011

7. Tomislav Sljivac/ Stk Osijek/H.T.S/18.41h/NTU/2005

8. Branimir Rozman/ Stk Mursa/„CTU“/18.41h/ CTU/2011

9. Eduard Hazurovic/Stk Nasice/HTS/ 18.36h/ HTS/2003

10. Zeljko Kovacevic/Stk Pozega/„CTU“/ 18.30h/ CTU/2012