GOLUBARSKI ŽIVOTOPIS:

Zovem se Ivica Brdarić, ali većina me poznaje pod nadimkom „Brda“. Rođen sam 1968. godine u Osijeku, a trenutno živim s obitelji u zapadnom predgrađu Osijeka, Višnjevcu. Golubove držim od svoje desete godine. Prvo su to bili svi golubovi koje sam mogao nabaviti (od ukrasnih, gaćanera, indijanera preko kingova do „divusa“, koje smo hvatali po napuštenim kućama). Kasnije,džeparcem, kupujem prve letačke golubove(SVL) od starih višnjevačkih golubara (Đuro Wolmat i Jozo Paun). U to vrijeme bilo je puno djece koja su se bavila golubovima, samo u mom kvartu bilo nas je više od 15, te smo na to, uz igranje nogometa na lokalnom „Pašnjaku“, trošili slobodno vrijeme. Vrlo se dobro sjećam nedjeljnih prijepodneva koje smo provodili gledajući u višnjevačko nebo prepuno golubova i svaki se nadao da će baš njegov ljubimac ostati najduže u zraku. Poneki su bili spremni učini svašta za tu prestižnu titulu. I sada se osmjehnem kada se sjetim „Mirze“ koji se popeo na krov svoje kuće i mahao zastavom da njegovi golubovi slučajno ne bi sletjeli prije „Pejićevih“. Sve se većinom završavalo nakon par sati leta, ali priča je ostajala duže.

Što se tiče tiplera, njih sam sam prvi put nabavio 1990-ih godina od J. Krausa i Tomislava Šljivca. Nakon puno godina sam sve te tiplere „riješio“, jedino mi stari Jozo nikad nije oprostio što „Pirgana“ nisam pustio na trku. Sadašnje tiplere držim desetak godina otkako sam se i profesionalnije posvetio tom sportskom hobiju.

Tipleri koje sada držim potiču od starih osječkih linija koje su u Slavoniju donijeli Vlado Bunoza i Petar Kolak (Lowati). Ovi golubovi su kasnije pomiješani s Bodenima V. Higija, koji podrijetlo vuku od M. Ardalića. S druge strane, u ovu kombinaciju su ubačeni i golubovi koje je gosp. Buzov donio iz Njemačke od uspješnog pokojnog tipleraša Schüllera, a njih je zatim osječki doktor tipleraštva gosp. Tomislav Dodig pario s potomcima koji su u svojim žilama imali krvi „male bijele“. Nakon što sam te tiplere(nešto kupljene , nešto poklonjene) pario po svojim mjerilima i konstantno više godina selektirao, dobio sam, u trećoj i četvrtoj generaciji, mlade koji su uspješno savladavali sve izazove koje sam pred njih postavljao, to je na kraju rezultiralo letom od preko 20 sati. Osobno sam uvjeren da to nije njihov krajnji doseg, a isto ću, uz Božju pomoć , probati u nadolazećim godinama i potvrditi.

I. Brdarić